Novosti

Ususret premijeri GOSPOĐICA JULIJA

13.11.2020.

RIJEČ REDATELJICE

Ništa u Gospođici Juliji nije onako kako se čini na prvu. Noć nije noć. Lažna dnevna svjetlost Ivanjske noći, poput rendgena, nam prokazuje krhkost Julije i Jeana, dvije duše uvučene u zamku toksičnog odnosa. Ženska manipulacija, muška dominacija, rodna ravnopravnost, rod kao društveno uvjetovana kategorija, društvene norme, društveni staleži – zavrti se čovjeku u glavi od ovog mnoštva, danas vrlo aktualnih i prepoznatljivih, motiva. “Smatram da je višestrukost motiva prikladna suvremenom dobu”, napisao je August Strindberg 1888. I zaista, Gospođica Julija nije zadatak u kojem treba odabrati pravi ili poželjan put iščitavanja nego bogata dramska partitura u kojoj treba rastvarati što više rukavaca, razgrnuti što više slojeva, jer taman kad pomislite da gledate dramu o feminizmu rastvorit će vam se pitanje vječnog muškog patrijarhata, kad vam se učini da gledate priču o ljubavi iskrsnuti će vam pitanje vjere, vjerovanja i iskupljenja. U trenutku kad pomislite da gledate dramu o rađanju nove ljubavi, ta ljubav je, baš u tom trenutku, upravo umrla, pitanje je i koliko je živjela te vam se pred očima odvija obdukcija jednog toksičnog muško ženskog odnosa. Odnosa koji postaje paradigma za sve one nevoljene žene i neshvaćene muškarce. O svemu je Gospođica Julija, ali je možda čak i najviše o samoći ljudskih duša i egoističnoj potrebi da pronađemo, ostvarimo i realiziramo odnos s idealnim partnerom, našom drugom polovicom, srodnom dušom koja će nas ljubiti i onda kad mi ne volimo sami sebe.

 

Aida Bukvić

Moglo bi vas zanimati