Novosti

DUGO PUTOVANJE…

11.04.2023.

Piše: Ljubomir Stanojević©

 

Za svoju dušu: danas se prisjećam jedne davne predstave iz godine 1958. „Dugo putovanje u noć“ Eugena O’Neilla. Predstave koja je, sa svojim redateljem i prevoditeljem drame Momirom Lukšićem (bio je stalni redatelj u HNK-u), donijela modernitet na osječku pozornicu. Obiteljska drama „o starim jadima, napisana u suzama i krvi“ (1941.), koju je autor posvetio svojoj (supruzi) Carlotti „za dvanaestu obljetnicu braka“. Moćna i uzbudljiva. U 65 protekle godine više nije postavljana na osječkoj pozornici (a premalo i na drugim).

 

Prisjeti su o moćnim glumcima: Luki Aparcu, kao ostarjelom glumcu Jamesu Tyroneu, Ani Kramarić, u ulozi njegove žene Mary, Frani Krtiću, robusnome starijem i Davoru Hercegu, „tuberkuloznome“ mlađem sinu Tyronovih. I naravno, Mimi Vuković u epizodnoj, ali nikako zanemarivoj ulozi Cathleen (danas, u 90. godini, još jedinoj živoj iz te postave).

 

Moj favorit toga „Dugoga putovanja u noć“, drame o sunovratu jedne obitelji koju, eto, pamtim sve do današnjih dana, izvanredna je glumica Ana Kramarić. Dotad razmjerno zanemarena, Ana Kramarić tumačila je iscrpljenu, nesretnu, ruiniranu ženu koja je, liječničkom pogreškom, „navučena“ na drogu (morfij) – iz čega se više nije znala/mogla izvući. Sâm kraj predstave dojmljiv je njezin , potresni monolog: „To je bilo u zimi posljednje školske godine. A u proljeće nešto mi se dogodilo. Da, sad se sjećam. Zaljubila sam se u Jamesa Tyronea i bila sam neko vrijeme… tako sretna!).

 

***

 

Premijera „Dugog putovanja u noć“ bila je 15. studenoga 1958. Zanimljivo: samo tjedan ranije, 8. studenoga isti je naslov – u drugome prijevodu, i u režiji Dine Radojevića – izveo i zagrebački HNK. Želeći kontekstuirati kazališna događanja osječkog HNK toga razdoblja – makar samo dva tjedna „do premijere“ – ponovno sam se suočio sa, danas nažalost nezamislivim podatcima; koje ovdje navodim kao faktografiju i, mogući (?), smjerokaz…

 

U dva tjedna toga studenoga 1958. izvedeno je ukupno 15 predstava (9 naslova: 5 dramskih i 4 glazbena), s tim što su čak dvije bile – premijere: „Drveće umire uspravno“ A. Casona i O’Neillovo „Dugo putovanje u noć“. Dramski naslovi bili su još „Till Eulenspiegel“ G. Weisenborna; „Jedna noć samo“ R. Kalefa i „Doživljaji Nikoletine Bursaća“ B. Ćopića. Glazbeni program prikazao je Verdijevu operu „Otello“ (također – do danas – nikad više postavljanu na pozornici HNK); Offenbachove „Hoffmanove priče“; operetu „Kod bijelog konja“ R. Benatzkog i Gotovčeva „Eru s onoga svijeta“.

 

Dirigenti bili su: Lav Mirski (sva tri operna naslova) i Oto Neuman (opereta), a redatelji – operni i dramski – Dragutin Savin (ujedno i scenograf), Ivan Marton (također i scenograf), Aleksandar Gavrilović (ml. – op.), Slavko Midžor (ujedno i scenograf), Milan Štagljar, Branko Mešeg i Momir Lukšić.

 

Svakako treba navesti brigu tadašnje uprave (intendant: Lav Mirski; glavni tajnik/pom. intendanta: Ivan Zrinušić; ravnatelj Drame: Branko Mešeg, ravnatelj Opere: Vladimir Kobler; ravnatelj Baleta: Stjepan Suhy) da Kazalište funkcionira doista kao repertoarno. Što – uz raznolikost navedenih naslova – znači i nužnost (i obvezu) svakodnevnog izvođenja predstava. Ponedjeljak bio je zajamčeni „slobodan dan“, ali se zato nedjeljom igralo po dvije, kadikad i tri predstave! Je li to bilo moguće? Da, jest! Navedimo primjere:

 

Na dan premijere (!!!) drame „Drveće umire uspravno“ (subota, 8. studenoga 1958.), u 10 sati na istoj se pozornici izvela opera „Ero s onoga svijeta“! A dan poslije premijere (nedjelja, 9. studenoga 1958.) u 10 sati dobar dio premijernog dramskog ansambla imao je predstavu „Doživljaji Nikoletine Bursaća“! Isti dan navečer (u 19:30 sati) izvedena je predstava „Kod bijelog konja“! Nije bilo ni umora ni zamora: glumci i pjevači (i svi drugi) bili su opredijeljeni za svoje Kazalište, stavljajući tu ljubav i profesionalnost – povrh svega. Nije bilo otkazivanja predstava! Jer: „show must go on!“.

 

Eto, tako je, nekada bilo…

 

Potpis ispod fotografije:

Eugen O’Neill, „Dugo putovanje u noć“.

Premijera: 15. studenoga 1958.

Redatelj (i prevoditelj teksta): Momir Lukšić.

Na slici: Frano Krtić (James Tyrone ml.), Ana Kramarić (Mary) i Davor Herceg (Edmund).

Arhiva HNK u Osijeku.

Moglo bi vas zanimati

Newsletter