Novosti

Piše: Ljubomir Stanojević©

Nastojanja HNK i (još uvijek) mladoga baletnog plesača i koreografa Vuka Ognjenovića, da „druga hrvatska pozornica“ napokon utemelji i Balet kao treću, profesionalnu granu kazališnoga organizacijskog i umjetničkog ustrojstva, čine se rezultatski sve izglednijim.

Dakako, pored vrijednih, zasad samo honorarnih sadašnjih plesača, neophodno je stvarati nove kvalificirane kadrove. Zato su hvalevrijedna nastojanja ravnateljice Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, prof. Sunčane Bašić i pročelnice Odjela za suvremeni ples i balet Nikoole Livančić (ponovno uz pomoć Vuka Ognjenovića), koji su prije dvije godine utemeljile osnovnu školu klasičnog baleta (uz već postojeću, suvremenoga plesa).

Dvadesetak polaznika prvih dviju godina osnovnoškolskog baletnog obrazovanja, oz one koji dolaze sljedećih godina, početak su stvaranja kvalificiranih kadrova koji će – poslije završetka srednje baletne škole – moći zauzeti mjesta profesionalnih baletnih plesača u osječkom HNK-u.

To je povod da se vratimo u prošlost, kada je u tadašnjoj Državnoj muzičkoj školi u Osijeku, 1954. godine, dotadašnji „tečaj za balet“ prerastao u baletni odjel. Kako navodi muzikologinja Branka Ban u svojoj monografiji („Glazbena škola Franje Kuhača – povijest i život“, Osijek, 1996.): „Za nastavnika klasičnog baleta, ritmike i plesa postavljena je Sofija Cvjetičanin iz Zagreba. Inače, dotadašnji je tečaj baleta… vodio Stjepan Suhy, baletni prvak osječke Opere“. Baletni odsjek Muzičke škole imao je tridesetak polaznika i već 24. lipnja 1956. prikazao u HNK-u svoju javnu produkciju.

Danas je zanimljivo pogledati cedulju te priredbe (Pismohrana HNK u Osijeku).

Program se sastojao iz dva dijela: u prvome, polaznici Baletnog odsjeka prikazali su svladane vještine elemenata klasičnog baleta, ritmike i karakternih plesova; drugi dio bio je „pravi“ dječji balet u jednom činu – „Prodavaonica lutaka“, na glazbu J. Bayera (glazbena pratnja: Vjekoslava Lovrić), u koreografiji Sonje Cvjetičanin.

Navest ćemo sudionike te predstave, imena i znana i neznana; od kojih su neki postali i vrsni profesionalni baletani, a neki pak ostali trajni zaljubljenici u balet.

„Prodavač lutaka“ bio je Antun Marinić, „Kupci“ (seljakinja, seljak, Engleskinja i njezina djeca) bili su: Vera Nešković, Nikola Andučić, Ljubica Medinac, Katica Husak, Vesna Larić i Vlasta Ružičić. Osam „glavnih“ lutaka bile su: Mirta i Zdenka Dinter, Vesna Purgar, Vesna Mores, Mirjana Janković, Nataša Smoje, Antica Lenac i Mirjana Bošnjak, dok su „ostale“ lutke bile: Zrinka Tudaković, Tanja Stanojević, Tanja Novaković, Božica Miletić, Inga Apelt, Branka Delnić, Gordana Fol, Katja Veber, Lidija Gaštajger, Vesna Firinger, Elza Vrbanac, Branka Plemić i Vera Nešković.

O mnogima od ovih imena dao bi se napisati poseban Prisjet. Stoga ću navesti samo nekoliko: Antun Marinić, prvak sarajevskog Baleta, koreograf i pedagog; Mirta Dinter, balerina u Osijeku, Mariboru i Sarajevu; Tanja Stanojević (udana Pezelj), balerina u zagrebačkoj „Komediji“ i HNK-u i pedagog na Srednjoj baletnoj školi u Zagrebu; Božica Miletić (udana Lisak), balerina u HNK u Zagrebu, baletna majstorica i koreograf; Branka Delinić (udana Zgrablić), dugogodišnja balerina HNK u Osijeku.

Spomenimo i prepoznatljiva imena dramske glumice Inge Appelt te muzeologinje i dramske i baletne kritičarke Vesne Firinger-Burić. A posve „lokalpatriotski“, i ime Vesne Mores, dugogodišnje osječke kulturnjakinje, cijeloga života odane Kazalištu!

Tako je bilo… prije (više od) 66 godina! Kako vrijeme (brzo) prolazi…