Draga publiko, od ponedjeljka, 9. rujna 2024. kreće upis građanske pretplate za 118. kazališnu sezonu. Upis će trajati do 28. rujna.

Premijerni naslovi:

Giacomo Puccini: SESTRA ANGELICA/ PLAŠT

Fabijan Šovagović: SOKOL GA NIJE VOLIO (koprodukcija s Gradskim dramskim kazalištem Gavella)

William Golding: GOSPODAR MUHA

Giuseppe Verdi: LA TRAVIATA

Carl Orff: CARMINA BURANA

Arthur Miller: VJEŠTICE IZ SALEMA

Sve dodatne informacije moći ćete saznati od 27. kolovoza na blagajni HNK u Osijeku ili na broj 220 749.

Moglo bi se reći da svako kazalište ima nekoliko srcā i dušā. Ravnatelj Drame svakako je jedan od njih, jer balansira između kreativnosti i praktičnih aspekata kazališne svakodnevice. To si je ovih dana osvijestio i Duško Modrinić, od početka srpnja novoimenovani ravnatelj Drame HNK-a u Osijeku. Kazališnoj, filmskoj i televizijskoj nacionalnoj publici, ovaj je 44-godišnjak vrlo dobro poznat po brojnim ulogama, predstavama, filmovima, serijama pa i reklamama.

* Početak mandata i nova kazališna sezona – pravo je vrijeme za pitanje o vašoj umjetničkoj viziji pa i filozofiji po pitanju ravnanja Dramom HNK-a u Osijeku u vremenu pred vama?

– Budući da sam dužnost preuzeo na kraju kazališne sezone, logično je da je cijela sezona ’24./’25. unaprijed dogovorena, odnosno detaljno se zna cijela 2025. Sukladno tomu, u suradnji s intendantom i cijelom kazališnom kućom, realizirat ćemo sve nadolazeće premijere. Nadamo se uspješno, zbog našega kazališta i naše vjerne publike. Tu se negdje veže i moja filozofija ravnanja dramom, a to je zajedništvo u kreiranju, uz prstohvat osobnog prinosa iz dosadašnjega iskustva bivanja na sceni.

* U osječki ste ansambl iz Zagreba došli prije 12 godina, reklo bi se da poznajete i kolege i stanje u HNK-u. To bi vam trebala biti olakotna okolnost. Kao utakmica na domaćem terenu. Koje nepoznanice očekujete?

– Definitivno sam na domaćem terenu i poznajem našu kuću, koju poput svih kuća treba održavati na raznim razinama, od zidova pa do međuljudskih odnosa. Prirodno je da dolazi do nekih procijepa i oštećenja koja se mogu prevenirati i popraviti. Iza ugla ili negdje drugdje će uvijek biti nekih nepoznanica i to je dobro, jer nas mogu naučiti nečemu novomu i pridonijeti našemu razvitku.

* Repertoar za 118. kazališnu sezonu je manje-više gotov. Koja vam se produkcija čini najizazovnijom i zašto? I s pozicije ravnatelja, ali i glumca, jer pretpostavljam da ćete nastaviti glumiti

– Vjerojatno će prva produkcija, koja je ujedno i koprodukcija između GDK-a Gavella i HNK-a u Osijeku, biti izazovna, jer će mi biti prva u mandatu. S druge strane, jako se veselim ovoj koprodukciji, jer smo s kazalištem Gavella već surađivali na predstavi “Višnjik”, a koprodukcijske su predstave uvijek zanimljive, jer donose novu energiju u ansambl. Ne bih posebno izdvajao predstave po važnosti, jer nam je cilj da ih sve dobro i kvalitetno isproduciramo, a u nekima od njih ću, naravno, i glumiti. Mislim da nas očekuje vrlo uzbudljiva i izazovna sezona.

* Jeste li spremni za vatrogasna rješenja, promjene u zadnji tren?

– Kazalište je živi organizam i nikada ne znate može li se dogoditi neka nezgoda na koju će se morati reagirati. Nadam se da vatrogasnih mjera ne će morati biti, no ako se pojave, naravno da ću biti spreman hladne glave naći način da se to najbolje moguće riješi.

* Osječkom HNK-u predstoji i velika renovacija, a to znači i otežan rad ili rad u izvanrednim uvjetima, ali i modernizacija tehničke opreme i infrastrukture HNK-a.

– Već nekoliko godina iščekujemo renovaciju, osobno nisam upoznat s datumom kada bi trebala krenuti, ali se nadam da će to biti u dogledno vrijeme. Kazalište je već prolazilo kroz taj proces dvaput u zadnjih 40 godina i oba su se puta pronašli alternativni prostori koji nisu prekidali održavanje sezone, a tako će, čvrsto vjerujem, biti i ovaj put. Ne će biti teško stisnuti se neko vrijeme, ako znamo da nas čekaju bolji uvjeti, kako za nas, tako i za publiku.

* Postoje li neki autori ili žanrovi za koje biste željeli da su zastupljeniji na repertoarima hrvatskih kazališta, pa tako i osječkoga HNK-a?

– Autora ima mnogo, domaćih klasika, domaćih suvremenih, svjetskih klasika, kao i svjetskih suvremenih… Nema smisla nabrajati ih, jer je toliko dobrih tekstova da ih se godinama ne bi moglo sve postaviti. Što se, pak, žanrova tiče, smatram da u HNK-u moraju svi žanrovi biti ravnomjerno zastupljeni. Naravno, koliko je to moguće. Različitost žanrova važna je i za ansambl i za publiku.

* Tko su vaši uzori u kazališnoj umjetnosti i zašto? Što vas motivira i inspirira?

– Nikada nisam poimence mogao izdvojiti određene pojedince, ali bih svakako izdvojio sve one divne kolege – koji su bili ili jesu još uvijek – veliki i kao glumci i kao ljudi, koji prihvaćaju sve one koji dolaze i svojom jednostavnošću i skromnošću pružaju uzor budućim kolegama. Kazalište ima i tu posebitost da objedinjuje sve umjetnosti i kao takvo nam pruža neiscrpnu inspiraciju i priliku da uđemo u to prostranstvo.

* Kakva je uloga kazališta u društvu danas? Koji su vaši stavovi o angažiranom kazalištu i njegovoj ulozi u društvu?

– Kazalište je oduvijek i uvijek angažirano, distrakcija bilo kojega smjera kao važnijega izdiže sebe, a time dolazi do opasnosti da samo ono ima pravo na to. Većinom je zaključak, nakon što odigramo ili pogledamo neku predstavu, da kažemo da je tema aktualna. Naravno da jest, jer svaki komad govori o nekom ljudskom i društvenom problemu. Često znam reći da se kroz tisućljeća samo mijenjaju kostimi i scenografija, a ljudski život i sve vezano uz njega ostaju isti.

* Koja su vas iskustava u teatru oblikovala kao umjetnika?

– Razna, od osjećaja topline prvoga reflektora na pozornici, kidanja karata, nošenja i postavljanja scenografije, kostima, rekvizite itd. Prvi profesionalni angažmani, susreti i suradnja s velikim brojem kolega, iskustvo igranja na jako puno pozornica, suradnja s raznim kazalištima. Od početka moje profesionalne karijere sam stalno u pokretu, što radno, što gledajući druge predstave. Drago mi je da me i dan-danas veseli otići u neki drugi grad i pogledati predstavu i vidjeti što rade ostali kolege, jer i svako takvo iskustvo me obogaćuje i oblikuje neko moje viđenje.

* Što biste smatrali svojim najvećim uspjehom kao ravnatelja Drame?

– Obećanja i velika iščekivanja su lako kvarljiva roba, a maštanje može prouzročiti i razočaranje. Tako da, idemo polako, neka publika, vrijeme i struka kažu svoje.

Ali ipak, sretan i zadovoljan ansambl svakako bih smatrao jednim od najvećih uspjeha.

Zbog najavljene mogućnosti lošeg vremena, kazališna predstava “STEPSKI VUK” u izvedbi Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru u sklopu Osječkog ljeta kulture održat će se u Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku!

Svi posjetitelji koji su preuzeli besplatne ulaznice za predstavu, s tim ulaznicama dolaze u HNK OSIJEK. Bez ulaznice, ulaz na predstavu neće biti moguć.

U osječki je HNK-a 29-godišnji Makaranin Maro Rica stigao početkom godine i iza njega je već nekoliko projekata u ulozi zborovođe. S obzirom na to da je na muzičkim akademijama u Zagrebu i Kölnu diplomirao dirigiranje, bio je prirodan izbor za ravnanje solistima, orkestrom i zborom na tradicionalnoj Lipanjskoj opernoj noći. I on je zaslužan za izbor iz skladbi hrvatskih skladatelja: Gotovca, Tijardovića, Zajca, Bobića i Baranovića – koji će se naći na repertoaru koncerta podnaslovljenog “Iz hrvatskih partitura”.

* Premda naslov koncerta otkriva o čemu je riječ, ipak ima mnogo prostora za iznenađenja. Hrvatska glazbena baština je bogata. Kojim ste se ključem vodili odabirući skladbe/repertoar?

– Pokušali smo obuhvatiti sva tri žanra, operu, operetu i balet, i pritom predstaviti publici najljepše bisere naše domaće literature. Također smo se vodili time da program ne bude monoton, nego raznovrstan, a da opet ne bude previše šarenila da ne bismo prekinuli crvenu nît koncerta.

* U osječkom ste HNK-u već nekoliko mjeseci, no ovo vam je prvi dirigentski angažman. Je li sve teklo glatko? Tko ima veću tremu: vi ili glazbenici na pozornici?

– Ovo mi nije prvi takav profesionalni angažman, ali jest u ovom kazalištu. Nikad ne teče sve glatko, pa tako ni sad, ali što je život bez izazova. Mislim da imamo dovoljno vremena za sve pripremiti, unatoč nimalo jednostavnom programu, tako da vjerujem da treme ne će biti.

* Lipanjska operna noć ima dugu tradiciju i ovaj je koncept, bez obzira na tematiku, uvijek rado slušan u svim formama, i na otvorenim i zatvorenim pozornicama. Kako korespondiraju primjerice Tijardović ili Zajc i Bobić? Dijele ih stoljeća.

– Naravno, postoji vidna razlika među skladateljima koje izvodimo, ali dobro smo složili program pa će sigurno i dobro korespondirati. Također izvodimo i neke vrlo popularne naslove, pa će korespondirati sigurno i s našom cijenjenom publikom.

* Vjerujem da imate neku svoju omiljenu skladbu iz ovoga opusa. Jeste li ju stavili na repertoar? Zašto vam je omiljena?

– Teško mi se odlučiti, jer je sve na programu zaista kvalitetna glazba. No, možda mi Ero najbolje leži.

Koncert poslušajte u sklopu 24. osječkog ljeta kulture, u nedjelju, 30. lipnja, u 21 sat, na pozornici na na Trgu Vatroslava Lisinskog u Tvrđi.

Samo tri dana kasnije, 3. srpnja, u 21 sat u istom repertoaru uživat će vinkovačka publika, u središtu grada, na otvorenom.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

📸 @Marina Vojnović

KESEYEVI (ANTI) JUNACI DANAS I SUTRA NA POZORNICI HNK-a U OSIJEKU

U “Letu iznad kukavičjeg gnijezda” lik medicinske sestre Ratched ključan je, glavna je antagonistica, koja simbolizira opresivnu i dehumanizirajuću moć institucija. Njezin lik simbolizira šire društvene sustave kojima je cilj kontrolirati i potisnuti individualnost. Ima apsolutnu vlast nad mentalnom ustanovom, manipulirajući pravilima i rutinama da bi održala svoju dominaciju nad pacijentima. Redatelj je ovu važnu ulogu dodijelio Antoniji Mrkonjić.

* Sve to „stoji na papiru“, no čini mi se da redatelj Ferenčina nije zamislio niti ste vi našu osječku sestru Ratched ovako oblikovali.

– Rekla bih da je redatelj sve navedeno zamislio, ali smo to odlučili napraviti malo “suptilnije”. Mislim da je većina današnjih institucija i vladajućih sustava perfidnija u manipulaciji i dehumanizaciji, barem u nekim sferama, oni su u nekoj svojoj realnosti, odmaknuti od nas; rade po svojim normama i uvjerenjima koja su nama u više slučajeva upitne, ali slove kao – prave i točne. Tu i tamo nam pokažu svoje pravo lice i svi smo tomu svjedoci, ali se mnogo toga ne promijeni, slično kao i u našoj predstavi. Na tom smo tragu gradili lik sestre Ratched, odnosno tako smo ga iščitali. Odlučili smo da ne želimo da je od samoga početka previše očita u svom antagonizmu, a moram spomenuti da karakter mog lika izlazi i iz onoga kako ostali reagiraju na nju i njezine postupke.

* U središtu priče je sukob sestre Ratched i Randalla McMurphyja, novoga pacijenta koji njezin autoritet dovodi u pitanje. McMurphyjev buntovnički duh i nastojanja da nadahne druge pacijente da istaknu svoju individualnost izravno se suprotstavljaju metodama kontrole medicinske sestre Ratched. Ovaj sukob pokreće narativ i ističe teme slobode nasuprot ugnjetavanja. Ovo su teme s kojima se malo koja 28-godišnjakinja suoči. Jeste li se mogli poistovjetiti s tim temama i sukobima?

– Mislim da se svi ljudi na svijetu u nekom trenutku osjećaju kao da nisu potpuno slobodni, kao da im je ovako ili onako ta sloboda uskraćena. Naravno, pitanje je u kojem smislu, kako točno, ali svakako sam se do sada susrela s tim pitanjem. Ponekad bih smatrala da mi tu slobodu uskraćuje netko drugi, ponekad sam to činila sama sebi… Ako se za nešto borimo u životu, to je da smo slobodni i mirni, barem ja! Ali meni je divno, moje “ugnjetavanje” ne vrijedi spomena u odnosu na ono koje se svakodnevno događa u svijetu. Svi mi smo svjedoci tih strahota, imamo slobodu reagirati, a opet se ne događa ništa i stvari više-manje ostaju iste. To je poražavajuće i otvara opet ista pitanja – upravo ona kojima se bavi ova predstava. Često se zamislim i nad ovim poslom kojim se bavim. Kada je riječ o slobodi, povlastica je – jer imaš pravo slobodno govoriti o čemu god želiš i ljudi plaćaju da bi to čuli. Ponekad pomislim da ne iskorištavam dovoljno dobro tu slobodu, ali aspiriram tomu! Možda smo baš mi Indijanac koji razbije prozor!

* Iza mirnog i kontroliranog držanja krije se duboko manipulativna, sadistička i opsesivna osoba. Iza vas je velik broj godina, unatoč mladosti. Gdje biste na ljestvici izazova i mogućnosti smjestili ovu ulogu, ovaj lik? Je li vam došla u pravo vrijeme ova uloga?

– Ne znam je li došla u pravo vrijeme, ali znam da me mnogo toga naučila, što je meni najvažnije u procesu rada na nekoj predstavi. A uloga kao takva… moram priznati da mi je bila možda najizazovnija do sada. Moja sestra je na tu moju izjavu, nakon odgledane predstave, rekla da joj se uopće nije činilo da mi je nešto bilo teško. I nije na neki očit način – nije bila pretjerano fizički izazovna, nije bila u pitanju ni neka velika transformacija. Mislim da je bila kombinacija mog pritiska na samu sebe zbog uloge, mojih godina… Sestra Ratched se smatra ultimativnim zlikovcem, kako to odigrati? Bojala sam se da će izgledati kao da se igram zločeste tete učiteljice, a i kako sam spomenula, budući da nismo htjeli da bude samo i isključivo zla i čudovišna, mnogo smo propitkivali i tražili točnu mjeru u igri. Bilo je pitanje vrlo sitnih nijansi i često bi se događalo da jedna kriva gesta ili ton glasa presudi da bude prestroga u krivom trenutku, preblaga u onom drugom itd. Moram spomenuti da mi je uz redatelja i njegov tim puno pomogao ansambl. O sestri Ratched se mnogo toga razabire kroz ostale likove u drami, kako oni reagiraju na nju, što govore o njoj… Moji kolege mnogo toga odigraju za mene i svojom igrom meni stvaraju sjajnu podlogu za moju igru. Tako da, ako sam dobro napravila ulogu, zahvaljujem njima. A ako nisam, onda znajte da su opet oni krivi… haha, šalim se, naravno! Stvarno sam jako, jako, jako zahvala svim kolegama na sceni, hvala im na svakom savjetu, na divnoj suigri i mašti!

Tekst: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Foto: Marina Vojnović – Buljubašić