09.05.2024.
Piše: Ljubomir Stanojević©
U nekome mome osobnom, traumatično usamljeničkom trenutku uzimam u ruke zbirku Dejana Rebića „Rukopis o dubravama“.
Izašla je godine 1963. i bila „predstavljena“ u rano jutro (?!) 2. svibnja – u autorovom domu (Dunavska 51), na Rebićev 26. rođendan. Prijateljima. Nije nas bilo mnogo, najupečatljiviji bio je (dugokosi) Ive Mažuran. Možda bih se mogao sjetiti i drugih, ali sjećanja su varljiva pa odustajem.
Imao sam tada 20 godina i bio oženjen svojom prvom ljubavlju. Zaljubljen – savršeno sam razumio Dejanovu liriku!
I danas, kada sam udovac poslije nenadoknadivog gubitka druge, dugogodišnje voljene supruge – a Dejana nema već trinaest godina – čitam njegovu poeziju s jednakim uzbuđenjem i trajnom prijateljskom bliskošću…
TRAGANJA ZA MAŠTANOM
Tragam za maštanom. Nemiran i nijem.
Vodi me žena za koju rekoše da je umrla
u jednoj od prošlih kiša.
U rukama nosi bulke.
Punu pregršt cvijeća u zjenama.
Tragam za maštanom. Nemiran i nijem.
Vodi me žena sa očima cvijeća.
Da je umrla u jednoj od prošlih kiša
tko bi me noćas vodio,
tko bi me noćas volio.
Da je umrla u jednoj od prošlih kiša
u sivim ulicama noćas ne bi bilo cvijeća.
Vodi me. Voli me.
Znam gušiti ljubavi. Ne brini.
Maštanu nisam našao iako tražih i u laticama
tuđih očiju.
Maštane nije bilo.
(iz reprinta prve pjesničke knjige Dejana Rebića RUKOPIS O DUBRAVAMA, SKD Prosvjeta, Zagreb 2012; urednik Čedomir Višnjić)
Potpis ispod fotografije:
OSJEČKI PJESNIK, ZASLUGAMA OBGRLJEN – Dejan Rebić (1937.-2011.)