04.01.2024.
Piše: Ljubomir Stanojević©
U prosincu 2007. osječki je HNK obilježavao 100. godišnjicu osnutka. U mjesečnom rasporedu predstava za taj mjesec, objavljeni su portreti najstarijih, tada živućih umjetnika – nekadašnjih članova osječkog Kazališta.
Među njima, na prvome je mjestu (po starosti) bila Dragica Krog Radoš, dramska glumica i operetna subreta (Zagreb, 1918. – Burlingame, Kalifornija, SAD – 2015.).
Rođena Zagrepčanka, s početnim iskustvom statiranja i pjevanja u zboru, pa tek potom tumač manjih uloga u operetnim i dramskim predstavama u zagrebačkom HNK-u, i prvim angažmanom u Narodnom pozorištu u Sarajevu, stigla je u Osijek godine 1939.
Ovdje je provela samo dvije kazališne sezone (1939./40. i 1940./41.), ali su te osječke godine – po mišljenju teatrologa Branka Hećimovića, autora monografije o umjetnici (ITG Zagreb, 2006.) – „bile presudne za njezinu daljnju djelatnost kao glumice i subrete“.
Na pozornici osječkog Kazališta Dragica Krog (kasnije Radoš) odigrala je ukupno 27 uloga – 13 dramskih i 13 operetnih, a bila je i Čobanče u „Eri“ (1940.) i plesala je u završnom kolu te, tada prvi put u Osijeku izvedene Gotovčeve nacionalne opere.
Iz Osijeka, Dragica Krog ponovno je otišla u sarajevsko Narodno pozorište, potom se vraća u Zagreb ali su je životni putevi odveli u Argentinu i – poslije više od desetljeća i pol – u sunčanu Kaliforniju u kojoj je provela ostatak života.
Želju da svoju domovinu Hrvatsku, svoj rodni Zagreb i Osijek kazališnih uspomena, još jednom vidi, ostvarila je 2001. godine kada je, u pratnji sina Damira, posjetila i osječki HNK. I ne samo posjetila, već je Kazalištu, uz arhivalije (pretežito fotografije), darovala i posebnu donaciju: tada za rad Opere neophodan – glasovir.
Bio je to, nažalost, i posljednji susret s tom plemenitom umjetnicom.