Novosti

JUPA I OSIJEK (1)

01.04.2021.

Piše: Ljubomir Stanojević©

 

U rodnom Dubrovniku, 24. ožujka 2021. umro je, u 86 godini, kazališni redatelj i pedagog Joško Juvančić – Jupa. Stranica HNK već mu je posvetila nekrolog (autorica: Ivana Šojat) s osobnim prisjetom na njegov rad – režiju opernih jednočinki „Stanac“ i „Pagliacci“ u jubilarnoj, 100. god. HNK u Osijeku, 2007.

 

Ovaj prisjet želi podsjetiti na Jupine sveze s Osijekom u više od četvrtstoljetnom razdoblju (1983. – 2009.). A moguće je tu granicu pomjeriti i još ranije.

 

U broju 8-9 „Kazališta“ iz godine 1966., suradnica Vesna Firinger (Burić, 1943. – 2002.) piše u „Crticama oko zagrebačkih kazališta“ i o prvoj Juvančićevoj HNK-ovskoj predstavi, Goldonijevu „Velikom smiješnom ratu“. Pozitivno. Čini se da je bila u pravu jer je predstava, sljedeće godine, na gostovanju u Beogradu (Narodno pozorište) redom pobrala odlične kritike.

 

Godinu dana kasnije, 9. prosinca 1967. u proslavi 60-godišnjice osječkog Kazališta sudjeluje i Opera HNK iz Zagreba, izvedbom dviju jednočinki: „Max i Moric“ (Sutermeister) i „Cijena povjerenja“ (Křenek). U režiji – Joška Juvančića (vodstvo muzičkog studija: Nikša Bareza). Scenograf i kostimograf bio je Zlatko Bourek, a upoznali smo i interprete Elenu Hristovu, Majdu Radić, Franju Paulika i Tugomira Alaupovića.

 

Predstava je, nažalost, „išla“ uz klavir-četveroručno (Željko Brkanović i Nikša Bareza). Možda nije na odmet – ni preko pola stoljeća kasnije – kazati kako je, u toj prigodi, bilo neophodno da sudjeluje i orkestar Zagrebačke opere. Već iz pristojnosti!

 

Te godine, 1967., Joško Juvančić već je imao premijeru – na Dubrovačkim ljetnim igrama: Držićeva „Grižulu“. Uz „Skupa“ (s Izetom Hajdarhodžićem) i „Dunda Maroja“ (obje u režiji Koste Spaića) – ta sam „tri Držića“ gledao godinu dana kasnije (1968.), impresioniran ambijentalnim teatrom, Jupinom režijom u parku Gradac i fantastičnim mladim glumcima Ružicom Sokić, Radom Šerbedžijom, Mustafom Nadarevićem, Ivicom Vidovićem, Ljubicom Jović… Grižulu je igrao Miše Martinović, bili su tu još Semka Sokolović, Fahro Konjhodžić, Koraljka Hrs, Osječanka Zdenka Anušić…

 

Godine 1970. Joško Juvančić režirao je – u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu – Dale-Wassermanova „Čovjeka od La Manche“. Spominjem to jer je – uz Duška Jakšića u ulozi Don Quijotea, njegova pobočnika, Sancha Panzu, igrao osječki glumac Rade Špicmiler, tada (samo te godine!) „na radu“ u Beogradu.

 

Prošlo je dugi niz godina do dolaska redatelja Juvančića u Osijek (1983.). U sljedećih 26 godina njegova će nazočnost na osječkoj sceni biti ona kvalitetna dimenzija koja će i njemu kao režiseru/autoru i osječkom Teatru osigurati izvrsnost dostojnu „druge hrvatske pozornice“.

 

O tome, u nastavku – sljedećeg Prisjeta…

 

Potpis ispod fotografije:

Redatelj Juvančić u osječkom Kazalištu (1999.)

Moglo bi vas zanimati

Newsletter