08.04.2021.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Iako sam godine 1983. bio ravnatelj Drame HNK, mislim da zasluga da dovođenje redatelja Joška Juvančića u Osijek pripada – glumcu Fabijanu Šovagoviću.
Sa Šovom sam, naime, bio dogovarao praizvedbu njegove dramske kronike „Sokol ga nije volio“ još dok je dramu pisao. A onda se on „predomislio“ i dao tekst Dramskom kazalištu Gavella i redatelju Violiću. (Poslije je objašnjavao tadašnjem intendantu, Zvonku Ivkoviću, da mu „Zagreb ne bi igrao dramu, da ju je prvo Osijek izveo!“).
Bilo kako bilo – valjda da se „oduži“ (da ne spekuliram: kako je bio (ne)zadovoljan zagrebačkom izvedbom?!) – Šovo je u Osijek doveo – Joška Juvančića.
Premijera „Sokol ga nije volio“ održana je 19. svibnja 1983. i te je godine pobrala, ali doista sve moguće nagrade: za najbolju predstavu, po ocjeni publike („Dani otvorenog kazališta“); Nagradu oslobođenja Osijeka; Priznanje Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa Ici Tomljenoviću; Prvomajske nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske (1984.): za predstavu u cjelini; za režiju (Joško Juvančić); za glavnu mušku (Ico Tomljenović) i žensku (Ružica Lorković) ulogu.
Trijumf – kakav se do „Unterstadta“ Ivane Šojat (2012./13.), u režiji Zlatka Svibena, više nije ponovio!
Jasno: Jošku Juvančiću vrata osječkog Kazališta dalje – bila su širom otvorena. I – kako će budućnost pokazati: zasluženo!
„Dom Bernarde Albe“ F. G. Lorce bila je druga, velika, Juvančićeva predstava na osječkoj pozornici (26. travnja 1984.). Snažna energija te predstave posljedica je odlične glumačke podjele predvođene Ružicom Lorković, Anom Stanojević, Mirom Katić, Dubravkom Crnojević, Jasnom Odorčić, Anitom Šmit, Liljanom Krička… Malu ulogu odigrala je i Gita Šerman-Kopljar, a sudjelovale su i Radoslava Mrkšić, Ela Buđić i Ela Špicmiler.
I „Sokol“ i „Bernarda Alba“ uprizorene su i u obnovljenom gledalištu, 1986. i 1987. godine i pritom, obje, bile još dojmljivije (osobito „Bernarda Alba“, u impresivnoj scenografiji Drage Turine).
U taj „prvi blok“ Juvančićevih režija u Osijeku, spadaju još tri – redom odlične predstave: Erdmanov „Samoubojica“ (15. ožujka 1986.), „Sabirni centar“ Dušana Kovačevića (9. ožujka 1988.) i Ivančev „Odmor za umorne jahače“ (11. ožujka 1989.). Mladi Damir Lončar za tumačenje Podsjekaljnikova („Samoubojica“) dobio je – u ono vrijeme značajnu saveznu nagradu – „7 sekretara SKOJ-a“.
S predstavom „Tako je (ako vam se čini)“ Luigija Pirandella (5. ožujka 1999.), u Jupinoj režiji, gošća u glavnoj ulozi Gospođe Frole, Marija Kohn, proslavila je na osječkoj pozornici 40 – god. umjetničkog rada.
Poslije osam, odnosno devet godina Juvančić će se posvetiti operi i u Osijeku izrežirati predstave jednočinki „Stanac“ (Gotovac) i „Pagliacci“ (Leoncavallo) – premijera 25. travnja 2007., odnosno „Aleko“ (Rahmanjinov) i „Cavalleria rusticana“ (Mascagni) – premijera 25. travnja 2008. Kao da je time zatvorio krug – počet davne, 1967. godine.
Posljednja Jupina predstava bila je komedija „Budala za večeru“ F. Webera (premijera 21. svibnja 2009.). Oproštaj s Osijekom – desetljeće (i nešto) prije smrti…
Potpis ispod fotografije:
Dramski prvaci Isidor Munjin i Ico Tomljenović u predstavi „Sokol ga nije volio“ F. Šovagovića