21.09.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Nova, 117. kazališna sezona HNK, u likovno-identitetskom smislu bit će u znaku velikoga hrvatskog slikara Slavka Kopača. Točnije: u znaku njegova svečanoga zastora „Himna Slavoniji“ koji je slikar, s oduševljenjem, poklonio osječkom Teatru.
Tako je u gradu na Dravi ostavio trajni spomen: prvi svečani zastor u Hrvatskome narodnom kazalištu, što je otkriven 7. prosinca godine 1989. Tada je i umjetnik bio nazočan. Zastor je, po njegovoj skici, izveo zagrebački slikar Rudi Labaš, ali je završne poteze povukao sâm Kopač, tada 76-godišnjak.
„Ponio sam iz Osijeka u svijet boju moje zemlje, hladovinu naših šuma, more naših oranica i miris ružmarina“, rekao je slikar prigodom predstavljanja svoga zastora. „U srcu pjesmu koju vječni narod pjeva u očaju i veselju. Slušam kako žanju srpi, mašu kose. Slušam i gledam svetu sliku domovine.“
Svečani kazališni zastor Slavka Kopača ocijenjen je kao velebno umjetničko djelo. „U razrađenoj maštovitoj stilistici, na bogatim tonalitetima plave podloge koja idealno korespondira osnovnom tonu teatarske sale (tada je bila modra, op. Lj. St.), asociramo slavonsko-baranjsku šumu“, pisala je o zastoru zagrebačka povjesničarka umjetnosti Marija Tonković. „Kružnice stabala u sukladnosti su s medaljonom na drvenom okviru pozornice, a bajkoviti crveni konj propeo se sredinom ovog oniričkog prizora. Tu je i slutnja široke ravnice i žutila žitnih polja, plaveti Drave…“
Bio je to posljednji boravak ostarjela slikara na rodnome tlu. I bio je neobično zadovoljan tim boravkom i svojim darom Osijeku, o čemu u kazališnoj arhivi postoji pismo Zvonimiru Ivkoviću, tadašnjem intendantu HNK, inicijatoru akcije da se realizira taj svečani zastor.
Osijek se Kopaču, pored rodnih Vinkovaca, urezao u srce, a Kopač je ostao u srcu Osječana. Pokop velikoga umjetnika bio je u Parizu, na groblju Montmarte, 29. studenoga 1995. godine.
Potpis ispod fotografije:
HIMNA SLAVONIJI: Kopačev svečani zastor u HNK u Osijeku.
(Snimio: Gojko Mitić)