11.01.2024.
Piše: Dragica Krog Radoš (1918. – 2015.)
Aca Gavrilović me vrlo lijepo dočekao kada sam došla u Osijek i angažirao me u kazalištu. I moram reći – dao mi je i malo kuraže. Ja sam, naime, došla u sredinu koju uopće nisam poznavala, nisam znala kolege, ni ikoga drugog, ali, hvala Bogu, sve je, ipak, dobro prošlo.
U Molnárovu komadu „Đavo“ uskočila sam u ulogu… a dobila sam ju dan prije i nisam znala ni tko sve igra, ali, srećom, partner mi je bio gospodin Aco Gavrilović. Imali smo jedan dijalog, iza kulisa muzika je strašno glasno svirala, on je to odmah primijetio i primio me ispod ruke i odveo na drugu stranu bine. I tu je on meni davao točno “u usta” riječi koje sam ja trebala govoriti. On je mene tako izvukao iz škripca da se sama nisam mogla snaći. Kasnije mi je bilo divno kad sam opet uplivala u rutinu, ali, velim, to je bio jedinstven doživljaj. I svaki je glumac mogao biti sretan ako je igrao s Gavrilovićem ili ako mu je on režirao.
Gospodin Đuka Trbuhović bio je glumac, pjevao u operetama, a i režirao je uglavnom operete. Ja sam najviše igrala u operetama, tako da mi je često bio i partner. Trbuhović je bio jako zadovoljan sa mnom, a i ja s njim. Režirao je mnogo predstava u kojima sam igrala i mnogo sam od njega naučila. Nemojte zaboraviti da sam ja iz Zagreba, gdje sam bila patentirana sobarica, najednom u Osijeku dobivala glavne uloge, a ja sam ih odigrala najbolje što sam mogla, što se vidi i po kritikama, a i kolege i publika su bili zadovoljan sa mnom.
Hinka Tomašića sam upoznala u Osijeku. On je igrao, igrao je i sa mnom, i režirao. Režirao je jako puno. Volio je sa mnom surađivati, jer ja sam učila, ja sam slušala, ja nisam imala nikakvih svojih ideja, ja sam znala da on zna više od mene. Znala sam da ga moram slušati. Kasnije, kada sam 1941. otišla u Sarajevo, jako me začudilo kad sam ga ponovno vidjela. Kako je i on došao u novu sredinu, a mene je poznavao iz Osijeka, uvijek me uzimao za svoje predstave te smo lijepo surađivali.
S Reginom Čanić upoznala sam se kad je došla u Sarajevo. Prije toga nastupala je na europskim pozornicama i bila vrlo poznata. Imala je vrlo lijep glas i mogla je, čak, vrlo lijepo pjevati u operi, a angažirali su ju samo za operetu, jer u ono vrijeme u Sarajevu nismo imali Operu. Vrlo smo lijepo surađivale. Regina je bila dobra, ambiciozna, bila je uvijek spremna, predstave je uistinu radila kako treba, ne diletantski nego profesionalno. Kao čovjek bila mi je jako draga i bile smo vrlo bliske sve do zadnjeg trenutka kada sam iz Sarajeva otišla u Zagreb.
(Iz knjige „Dragica Krog Radoš, glumica i subreta“. Priredio i uredio Branko Hećimović, ITG Zagreb, 2006.)
Odabrao: Ljubomir Stanojević
Na fotografiji:
Dragica Krog i Ante Šoljak u predstavi „Gospodsko dijete“ Kalmana Mesarića. Redatelj: Ante Šoljak. Premijera: 22. prosinca 1940.