25.04.2024.
Piše: Dragutin Kerže („Kazalište“ 1980.)
Dan za danom, godina za godinom. Posljednja režija „iz radnog odnosa“ bila je i jubilarna. Verdijev „Krabuljni ples“ u prosincu 1979. godine: bila je – 70. režija Nade Murat! Teško je, dakako, izdvojiti jednu, ili nekoliko najboljih. Ipak…
– Za „Pogled s mosta“ nagrađena sam 1969. Nagradom oslobođenja Osijeka. Uistinu, bio je to vrlo zanimljiv rad. S visokim dostignućem. Ne mogu zaboraviti rad na „Malom dimnjačaru“. Bio je to pothvat u predivnoj atmosferi, s posve novim pristupom toj operi. Općenito, gdje glumci nisu imali uzora, gdje smo stvarali nešto sasvim novo, specifično, rezultati su bili najbolji.
Zanimljivo je međutim to, što sam pretežno radila klasični repertoar. „Paggliacci“ je također ostao u dubokom sjećanju. „Porin“ je donio zanos svih suradnika, kad smo tražili nešto sasvim novo. Kvalitetna podjela, mnogo entuzijazma i zanosa rezultirali su – odličnim ocjenama kritike i prijemom kod publike – riječi izviru iz Nade Murat poput neiscrpnog izvora. Kao da je svaki detalj našao mjesta u njenom srcu, srcu koje i danas kuca za osječko Kazalište. Ima li, nakon svega, nekih svojih „teza“?
– Svaki umjetnik trebao bi prihvaćati sve uloge. Bez obzira na veličinu. Bez obzira na granu. Uloge ne treba „vagati“ po težini. Tek tako može se izrasti u pravog umjetnika. U prilog tome ide i ono „zlatno doba osječke operete“, koja je svojevremeno bila najbolja u Jugoslaviji, ali samo zato jer su u njoj igrali svi koji su tada nešto vrijedili u „kući“ – tvrdi Nada.
(nastavlja se)
Odabrao: Ljubomir Stanojević
Potpis ispod fotografije:
NADA MURAT REŽIRA – Pokus (rijetko izvođene) Verdijeve opere DJEVICA ORLEANSKA. Na slici: MARIJAN BRUČIĆ i ŠTEFICA PETRUŠIĆ (svibanj 1973.)