30.11.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Ovaj mjesec, 26. studenoga navršava 30 godina od smrti Stjepka Jankovića, jednoga od najpopularnijih osječkih kazališnih umjetnika. Omiljeni osječki glumac i operetni prvak HNK, rođen u Draškovcu 2. rujna 1921., umro je u 73. godini u Osijeku 26. studenoga 1993. Generacije najstarije publike još ga se sjećaju kao vječnog „dječaka“ nerazdvojivog od osječkog Kazališta i svih koji to Kazalište vole.
Iako rođen u Međimurju, Stjepko Janković osjećao se pravim Osječaninom. Na ovoj pozornici počeo je umjetničku karijeru (1941.), odavde se „otisnuo u svijet“… Angažmani u splitskom HNK-u (1947.-1952. i 1954.-1957.), u dubrovačkom Narodnom kazalištu (1952.-1954.), u Suvremenom kazalištu u Beogradu-Beogradskoj komediji (1957.-1961.) – samo su učvrstili njegovo uvjerenje da doista pripada i samo gradu na Dravi, i njegovom teatru.
– U Osijeku sam započeo svoj put, na osječkim daskama. Zahvalan sam osječkoj publici. Vratio sam joj se kao zreo glumac da se nekako odužim za sve što je ona „otrpjela“ u danima moje mladenačke obijesti. Ali to je neizbježno za svakog mladog čovjeka. Publika je zaboravila moja scenska zamuckivanja, praštala mi i hrabrila me – izjavio je Stjepko suradniku „Kazališta“ Dragi Hedlu davne 1972. godine, prigodom obilježavanja 30. obljetnice umjetničkog rada.
Tada je Stjepko imao iza sebe više od tri stotine ostvarenih likova u više od tri tisuće predstava. Koliko li ih je (i likova i predstava) ostvario u sljedećih gotovo dvadesetak godina?! Upravo je nemoguće prebrojiti sve uloge tog omiljenog osječkog umjetnika. A sâm je oduvijek tvrdio da su to „svi njegovi životi“.
Bio je neobično odgovoran i savjestan, umjetnik, „stare škole“ kojemu je kazalište apsolutno bilo na prvom, a možda i jedinom mjestu. Samo tako mogao je imati i kazališnu energiju i prijeko potrebnu koncentraciju za „tolike živote“ u jednom jedinom, njegovom. Bio je glumac koji je ostvario raspon od uloga lirskih ljubavnika do starca Feraponta (Čehov, TRI SESTRE), njegova posljednjeg ostvarenja na pozornici HNK (premijera u travnju 1988.). Međutim, ono čime se Stjepko Janković posebno urezao u srce generacija publike, njegova su ostvarenja u opereti, a kasnije i u mjuziklu. Gotovo da nema predstave izvođene na osječkoj pozornici gdje Stjepko nije sudjelovao kao jedan od glavnih (često i glavni) protagonista.
Dolaskom mjuzikla na pozornicu HNK u Osijeku (posebno Grgić-Kabiljova JALTA, JALTA, 1973., u kojoj je Stjepko maestralno tumačio sobara Stanleya), umjetnik je „udružio“ dramsko iskustvo i prirodne pjevačke i plesačke sposobnosti za stvaranje dojmljivih likova jednake popularnosti u publike. Njegovo je posljednje ostvarenje u tom žanru pukovnik Pickering u mjuziklu Fredericka Loewea MY FAIR LADY (premijera 25. travnja 1987.). Možda je upravo ta predstava „zaokružila“ dojam Stjepkova kazališnoga opusa: redatelj je, naime, bio Stjepku neobično drag Vlado Štefančić (već raniji redatelj JALTE, JALTE; kojemu je Stjepko bio i asistent), u predstavi je sudjelovala Stjepkova dugogodišnja partnerica Gita Šerman-Kopljar, ali i dramska kolegica Ružica Lorković. U tom se društvu, i pored mlađih partnera i kolega, Stjepko očito vrlo dobro osjećao – što je urodilo jednom od najdojmljivijih predstava tih godina.
Smrću Stjepka Jankovića mnogo su izgubila i hrvatska kazališta Dubrovnika i Splita. Podsjetimo, Stjepko je bio članom „kazališne reprezentacije“, ansambla predstave HAMLET u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama, 1952. (igrao je Rosenkrantza). A u Splitu, na pozornici čijeg teatra je kreirao šezdesetak uloga u gotovo 230 dramskih i operetnih predstava, sudjelovao je i na prvome festivalu Splitsko ljeto u Sofoklovoj ANTIGONI (1954.), u režiji Tomislava Tanhofera (igrao je Hemona).
Prema navodu splitsko-zadarsko-zagrebačkog teatrologa (nažalost također pokojnog) Šimuna Jurišića, zajedničkog prijatelja pokojnog Stjepka Jankovića i autora ovih redova, lik kojeg je taj vrsni umjetnik najviše puta odigrao u životu jest Jimm-boy u Abrahamovoj opereti HAVAJSKI CVIJET. Stjepko Janković odigrao ga je u tri kazališta (Split-Beograd-Osijek) ukupno 310 puta i time, uz predan, cjeloživotni rad, ostao upamćen, eto, i po jednom kuriozumu…
Potpis ispod fotografije:
SVESTRANI OSJEČKI UMJETNIK – Stjepko Janković bio je i pasionirani ljubitelj sporta i član upravnih tijela NK Osijeka.
(Fotodokumentacija HNK u Osijeku).