10.03.2022.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Osječki HNK u koprodukciji s riječkim HNK-om Ivana pl. Zajca uprizoruje jednočine opere: „Arlecchino“ Feruccia Busonija i „Gianni Schicchi“ Giacoma Puccinija. I dok je „Gianni Schicchi“ nadaleko poznata i više puta izvođena opera i u Osijeku i u Rijeci, „Arlecchino“ je gotovo nepoznat: u Rijeci će sada biti izveden prvi put, a Osječani su se s tim „kazališnim capricciom“ (su)sreli već prije – gotovo pola stoljeća (1973.), tada uz Mascagnijevu jenočinu „Cavalleria rusticana“, izvođeno u cjelovitoj opernoj večeri.
Kompozitor Busoni (1866. – 1924.), „jedan od najvećih pijanista poslije Liszta“, „Arlecchina“ je skladao između 1914. i 1916. po vlastitoj ideji i libretu i – prema riječima Antuna Petrušića, prevoditelja libreta i dirigenta te osječke (tada jugoslavenske) praizvedbe – tragao je za novim sadržajima u glazbi, ostajući ipak vjeran tradiciji. Radnja se događa u Bergamu u 18. stoljeću. Glavno lice Arlecchino u prvome je dijelu vragolan, u drugome pojavljuje se kao ratnik, u trećem kao suprug i u četvrtom kao pobjednik. Podnaslov „kazališni capriccio“ potcrtava dramaturške srodnosti djela sa starom talijanskom „commediom dell’a arte“. Glavna tema sadržaja opere – kako kaže sâm skladatelj – priča je o bračnoj vjernosti i nevjeri. „Arlecchino“ praizveden je 1923. god. u Berlinu.
Tko su bili davni, osječki izvođači te Busonijeve opere? Almas Tudaković (kao Arlecchino), Štefica Petrušić (Colombina), Petar Kloc (Opat Cospicuo), Veljko Zgrablić (Doktor Bombasto), Luciano Manzin (Leandro), Adam Levang (Ser Matteo del Sarto), Lucija Halapa (Annunziata)… Od svih, danas su još živi Štefica Petrušić i njezin suprug, dirigent Antun Petrušić, kao i kostimografkinja Ljubica Wagner. Redateljica te predstave bila je Nada Murat, scenograf Karlo Klemenčić i koreografkinja Mirta Dinter.
Busonijev „Arlecchino“ bio je nastavak promišljenog repertoarnog niza što ga je dramaturški utemeljio Dragutin Savin (1915. – 1996.), stožerna umjetnička osobnost gotovo četvrt stoljeća (1947. – 1971.) osječke Opere. Dirigent i skladatelj, redatelj, scenograf, kostimograf, prevoditelj… Savin je najznačajnija umjetnička osobnost osječke glazbene scene druge polovice 20. stoljeća. Njegovo ravnateljsko razdoblje (1961. – 1971.) svojim dramaturškim utemeljenjem, repertoarnim odbirom, praćenjem suvremenih trendova i tendencija, kadrovskom politikom, inicijalnošću (Annale komorne opere i baleta)… do danas je ostalo nedosegnuto.
Osječko–riječkom „Arlecchinu“, danas u drugoj kontaminaciji, želimo pun uspjeh, poput onoga prethodnoga, osječkog – prije pola stoljeća…
Potpis ispod fotografije:
O bračnoj vjernosti i nevjeri: prizor iz „Arlecchina“ F. Busonija (Štefica Petrušić i Almas Tudaković). Jugoslavenska praizvedba: 24. ožujka 1973., HNK u Osijeku