27.10.2022.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Jedna od najznačajnijih likovnih umjetnica, a svakako najveća majstorica tapiserije na ovim prostorima – Jagoda Buić (Wuttke) umrla je 17. listopada u 93. godini, u svojem domu u Veneciji.
Nekrologisti istakli su kako je umjetnica izlagala u najvažnijim svjetskim muzejima, dobila je više međunarodnih priznanja za svoj rad – među njima i Grand Prix na Biennalu u São Paulu, kao i nagradu UNESCO-a za zasluge na području likovne umjetnosti.
Manje je poznato – a na to ovom prigodom želimo ukazati: da je eminentna umjetnica, rođena Splićanka a osjećajem vezana za Dubrovnik – kao mlada umjetnica, od 1962. (tada je imala 32 godine) do 1970. bila eminentna suradnica osječkog HNK: scenografkinja i kostimografkinja.
U tom razdoblju na osječkoj je pozornici opremila čak 21 naslov, samo dva kostimografski, a 19 ukupnom likovnom opremom: inscenacijom i kostimom. Od Suppèove operete „Boccaccio“ redatelja (i scenografa) Slavka Midžora, do Menottijeva „Telefona“, Cimarosina „Kapelnika“ i Savinova „Tripče“ (dirigent Antun Petrušić, redatelj Dragutin Savin).
Bila je scenografkinja i kostimografkinja opera, drame i baleta, od kojih su najznačajnije predstave: Mozartov „Figarov pir“ (dirigent Lav Mirski, redateljica Nada Murat); Shakespeareova komedija „Na tri kralja“ (redatelj dr. Marko Fotez, 1964.); Prokofjevljevo „Vjenčanje u samostanu“ (1965.) i Verdijeva „Traviata“ (1967.) – obje pod dirigentskim vodstvom Željka Milera i u režiji Nade Murat; Držićev „Skup“, u Fotezovoj režiji (1967.) i Mozartov „Don Juan“, s dirigentom Antunom Petrušićem i u režiji Dragutina Savina (1968.).
S koreografkinjom Argene Savin Jagoda Buić realizirala je operu-balet „Sedam smrtnih grijeha“ Bertolta Brechta-Kurta Weilla (redatelj Dragutin Savin) te balete „Suite“, na glazbu Igora Stravinskog, „Stvaranje svijeta“ Dariusa Milhauda i „Nadigravanje“ Dragutina Savina (14. travnja 1963. – dirigenti Željko Miler i Antun Petrušić).
***
Ovaj Prisjet ima i jednu osobnu, posve intimnu notu. U veljači 1963. čekao sam autobus kojim je stizala moja djevojka Magda, dan uoči našega – vjenčanja. Autobusi tada nisu imali stajalište već su pred željezničkim kolodvorom primali i iskrcavali putnike. Tu sam, čekajući – susreo Jagodu Buić, zapričao se s njom i – propustio autobus kojim je stigla moja „buduća“. – Mislim da mi to nikada nije oprostila! Svejedno, 23. veljače 1963., netom poslije vjenčanja moja supruga i ja otišli smo na premijeru „Udovice iz Efeza“ H. Reuttera i Puccinijeva „Plašta“, u režiji Dragutina Savina (dirigirali Antun Petrušić i Željko Miler). Scenografkinja i kostimografkinja bila je – Jagoda Buić…
Potpis ispod fotografije:
Iznimna umjetnica: Jagoda Buić (1930. – 2022.). Snimka uz rad u Osijeku, travanj 1967.