27.03.2021.
Kazalište je prostor sveobuhvata, mjesto na kojemu se umjetnost u svim svojim vidovima okuplja u jednoj točki i progovara jezgrovito, suvislo, jasno i glasno. Čak i kad šapuće ili pjevuši pianissimo, umjetnost u kazalištu to čini kako bi privukla pozornost, kako bi pozornost pogleda koji se gubi na šumi zbilje usmjerila u jednu točku.
U kazalištu su udruženi ne samo glumac i glazbenik, nego i sve ono što čini svaku produkciju: tekst, likovnost, koreografija, svjetlost, svi umjetnički izričaji. I ne samo to: kazalište je mjesto izravnog susreta, mjesto reakcije, jer u kazalištu se izravno i neodgodivo susreću izvođači i publika. U kazalištu je sve odmah opipljivo, jasno, nedvojbeno. Baš uslijed svega toga, teatar je točka visokog energetskog naboja, velikih očekivanja, ljubavi i strasti. Teatar ne prihvaća i ne probavlja mlačnost, isključivost, jednosmjernost, neosjetljivost. Njegovim krvožilnim sustavom kola esencija emocije. Zato je kazalište silno pogođeno ovim „novim normalnim“. Inače otvorena komunikacija s publikom svela se na tananu nit, na malobrojnost koja dvorani daje sumorno ozračje pustog mjesta. Premda se i umjetnici i publika trude, ne predaju, ne odustaju. Premda umjetnici rade čak i više no ikad prije. Dušom i tijelom. Bezuvjetno, bez ikakve kalkulacije. Repertoar nije obustavljen, jer prestati bi značilo umrijeti.
HNK u Osijeku ne samo da nije posustalo i predalo se, nego je u najmučnijim okolnostima upregnulo sve svoje snage, iznjedrilo fantastičan niz od čak četiri dramske premijere: „Trenk iliti divji baron,“ „Višnjik,“ „Gospođica Julija,“ „Udovice“. Odmah iza Uskrsa premijerno na red dolazi i „Dječak koji je govorio Bogu“ Damira Mađarića, u režiji Same M.Streleca. Nipošto ne smijemo zaboraviti Operu koja se zbog protuepidemioloških mjera morala još više suspregnuti, no koja je podarila cijeli niz veličanstvenih gudačkih koncerata, ali i koncerata opernih solista: uz Božićni i Novogodišnji koncert (koji je nakon zemljotresa na Banovini dobio humanitarni karakter), do Koncerta klasične glazbe i Koncerta za Valentinovo.
Kazalište je odgovorno, ali i tvrdoglavo, uporno, ne pristaje na predaju. Jer: nema predaje. Predati se znači nestati.
Ivana Šojat