Novosti

RADE ŠPICMILER

24.06.2021.

Piše: Ljubomir Stanojević©

 

Pet je godina minulo od odlaska glumca Rade Špicmilera[1] (Jasenovac, 10. studenoga 1925. – Osijek, 9. lipnja 2016.), po mnogima „dobroga duha“ ne samo osječkoga, već i svih kazališta u kojima je nastupao.

 

Špicmiler je završio Učiteljsku školu u Petrinji. U početku bio je odgajatelj u đačkim domovima u Kostajnici, Sisku i Ogulinu. Glumcem postao je 1949. – prvo u Sisku, potom u (Slavonskoj) Požegi, pa Banja Luci i Osijeku, u čijem je HNK-u, u dva navrata (1961.–1969. i 1970.–1975.) proveo trinaest kazališnih sezona.

 

Bio je glumac u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu (1969./70.) i u Satiričkom kazalištu „Jazavac“ (danas Kerempuh) u Zagrebu (1975.-1987.).

 

Glumac iznimnoga komičarskog talenta ostvario je brojne uloge u teatrima u kojima je radio, a uloga koja ga je proslavila bio je Bokčilo u Držićevu „Dundu Maroju“, u predstavi beogradskog JDP-a (režija Bojana Stupice) koja je obišla dvanaest europskih gradova, uključujući venecijanski Biennale.

 

Posljednju premijeru, „Zastave, barjaci, stjegovi“ Miroslava Međimorca, u režiji Georgija Para, odigrao je u Osijeku 2007. Tom predstavom, na gostovanju u Zagrebu (Gavelline večeri, 2008.) obilježio je 60. obljetnicu umjetničkog rada.

 

Špicmiler je glumio i u velikom broju filmova, TV-drama i TV-serija. Dobitnik je nagrade grada Siska, nagrade „7. prosinca“ HNK u Osijeku, dvostruke nagrade „Zlatni smijeh“ Satiričkog kazališta „Jazavac“ te nagrade za najuspješnije lice godine na Danima satire (1986.).

 

Bio je suprug osječke glumice Ele Špicmiler (1930.–2001. – i njoj je ove godine 20 god. uminuća!) i otac Sande Špicmiler-Lewis koja danas živi u SAD-u.

[1] Glumac je rođen kao Spitzmüller Radoslav, ali je gotovo cijelu karijeru igrao kao Rade Špicmiler (u svim kazalištima u kojima je bio u angažmanu). Tek pred kraj – već debelo u mirovini – vratio je svoje izvorno ime i prezime.

Moglo bi vas zanimati