25.05.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Više od desetljeća (1953.-1965.) bila je neprikosnovena operetna primadona HNK u Osijeku. Regina Čanić, udana Glasl (Požega, 1914. – Zagreb, 1997.). Bila je glavna nositeljica operetnog repertoara, pjevala je solističke uloge i u Operi, glumila u Drami.
Osječki zaljubljenik u kazalište, a osobito Operetu – vrsni sportski novinar i publicist Drago Kerže – ovako će odabrati svoj „kazališni (operetni) tim“: Regina Čanić, Gita Šerman-Kopljar, Gertruda Munitić i – Ivana Medić. I u pravu je: kronološki i po kvaliteti. (Ja bih još, skromno, dodao i Ljiljanu Čokljat).
Vratimo se Regini Čanić.
U davnome intervjuu (časopis „Marulić“, 1988.) umjetnica će o svojem osječkom razdoblju kazati sljedeće:
„Osijek me je, nekako, vezao. Uvjeti rada bili su odlični, imala sam krasan stan, cijenili su me i omogućili mi dostojan plasman. Obdarena (bez lažne skromnosti) glasom i stasom, temperamentom i srdačnošću, i ovdje sam odmah osvojila publiku. Ona je osjetila da u svakoj ulozi dajem čitavu sebe, da igram sa srcem i dušom, radosno i predano – i uzvratila mi je svojim simpatijama i oduševljenjem.
Želim istaknuti da je ondašnji osječki ansambl bio prvorazredan. Nezaboravni dirigent, direktor Opere i intendant Lav Mirski, brojni odlični solisti (operni, operetni i baletni), sjajni režiseri i koreografi stvorili su tada osječku kazališni ‘zlatnu eru’, publika je hrlila na predstave, ulaznice su se čekale u ‘repovima’ i bile uvijek unaprijed razgrabljene“.
Rođena je u Požegi godine 1914. Mladost je provela u Splitu, a u Zagrebu je završila Muzičku akademiju godine 1935. u klasi profesorice Nade Eder-Bertić. Debitirala je 1937. u naslovnoj ulozi Tijardovićeve „Mala Floramye“, da bi potom otišla u Beč na usavršavanje. Sljedećih godina nastupala je na mnogim njemačkim pozornicama: u Dresdenu, Münchenu, Berlinu, Duisburgu, Nürnbergu i Frankfurtu.
U Zagrebu je, prije Drugoga svjetskog rata i u poraću, članica kabarea „Grabancijaš“, Hrvatske pučke pozornice i napokon HNK u kojem pjeva Grisi u „Tri djevojčice“, Tenu u Glozovu „Čaru mjesečine“, Anu u popularnoj opereti „Pjesmom kroz život“, Vilmu u „Ševi“ i dr. Prve poslijeratne godine provela je u angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Subotici, potom u Varaždinskom kazalištu, da bi kao zrela umjetnica 1953. došla u Osijek.
Za vrijeme osječkoga razdoblja potvrdila se kao pjevačica „zlatne ere“ HNK nastupivši u više od osam stotina predstava. Među mnogobrojnim ulogama zapažene su Jessie u Tijardovićevoj opereti „Min“, Terezina u istoimenom djelu Oscara Straussa, Marija Anna Eliza u Lehárovu „Paganiniju“, Maria Antoinette u Zellerovu „Ptičaru“, Helena u Nedbalovoj „Poljačkoj krvi“, naslovna uloga u „Cliviji“, Tangolita u Abrahamovu „Plesu u Savoju“, Josepha u opereti Benatzkoga „Kod bijelog konja“, Melita u Gopčevoj „Planinskoj ruži“ i mnoge druge.
Potpis ispod fotografije:
Iz osječkoga razdoblja: primadona Regina Čanić-Glasl (Foto: Legradić, Osijek)