U IME OCA – Gostovanje Narodnog pozorišta Tuzla

U IME OCA, Darrel Toulon

  • dokumentarno-plesni komad čiji su autori umjetnici iz Bosne i Hercegovine i Austrije, a režirao je Darrel Toulon.
  • Predstava “U ime oca” govori o iskustvima članova Udruženja Zaboravljena djeca rata, djece rođene zbog rata i djece rođene kao posljedica silovanja žena u minulom ratu u Bosni i Hercegovini.
  • Tokom rata u BiH silovano je između 35.000 i 50.000 žena. Veliki broj njih je zatrudnjelo, a većina ih je rodila djecu koju sistem u BiH još uvijek ne prepoznaje.
  • Predstava “U ime oca”, nastala je u koprodukciji The Alpha Group i Narodno pozorište Tuzla, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo.
  • Predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata” Ajna Jusić ujedno je i jedna od akterica u predstavi

 

DARREL TOULON


U IME OCA je projekt izgrađen na raskrižju izvedbenih umjetnosti, politički relevantnog kazališta i akademskih istraživanja. Kao interdisciplinarni, višestruki, međunarodno rasprostranjen i dugoročan projekt, informiran je o publikacijama akademika i znanstvenika: u bliskom partnerstvu s prof. Sabine Lee sa Sveučilišta u Birminghamu, koja je trenutno koordinator Djece rođene zbog rata – CHIBOW, međunarodna interdisciplinarna i međusektorska istraživačka mreža.

Središnja osovina ovog PROJEKTA je trodijelna dokumentarno-plesno-kazališna produkcija u kojoj će izvođači i protagonisti biti prava djeca rođena zbog rata, uz potporu nekoliko profesionalnih umjetnika. Docu-dance-kazalište postalo je potpisni rad od 2015. godine, a uključuje transformaciju činjenica i životnih priča u pokretne slike ili scene za izvedbu, koristeći biografije ljudi s kojima radim, kako bih stvorio ne-fikcijske komade koji mogu uzeti publiku na putovanju u (drugi) svijet koji je istodobno vrlo stvaran, nastanjen samim izvođačima na pozornici. Činjenice govore o odabiru pokreta i pružaju sadržaj svih scena. Uvijek pozivam sudionike da pruže neku glazbu koja je od osobnog značaja i koriste je kao ključ za stvaranje njihovih scena. Predstava koristi diegetski i ne-diegetski zvuk, u kojem se živi i prethodno snimljeni glasovi izvođača mogu ugraditi u zvučni pejzaž koji može uključivati ​​i filmske vijesti i arhivirati zvučne datoteke. Razgovori prije, tijekom i nakon razdoblja probe, dopuštaju mi ​​da dodam njihova razmišljanja ne samo o njihovoj prošlosti, koja može biti u dijalektičkoj napetosti s njihovim istodobnim fizičkim zadacima ili radnjama na pozornici, ali i, što je još važnije, kumulativnim razmišljanjima o tome umjetnički proces kroz koji prolaze. Ova jukstapozicija koja kombinira perspektive prošlosti i sadašnjosti, zauzvrat dovodi do (nove) treće točke gledišta – koja, u izvedbi, omogućuje primatelju da dijeli transformativnu prirodu djela.

Oni to rade vlastitim riječima i djelima otkrivajući se. Moj rad pretvara njihova traumatska iskustva u izvedbu koja se također može cijeniti zbog njezine estetske kvalitete dok dijeli vitalno znanje o humanitarnoj vrijednosti.

Prijenos znanja, osobito u ovom Projektu, je od iznimne važnosti, pa će tako filmski redatelj i foto umjetnik dokumentirati procese, radionice, intervjue, probe i predstave. Izložba slika, kao i projekcija putem multimedijalnih sadržaja, bit će dio završne prezentacije U IME OCA.
Također će postojati stalni angažman tima istraživača. Proučavanje i istraživanje djece rođene od rata relativno je novi razvoj, a ova situacija predstavlja zlatnu priliku za daljnje promatranje, jer se subjekti otvaraju u novoj situaciji kreativnih radionica – fizički i psihološki, u procesu transformacije traume.

Niz popratnih rasprava, konferencija, simpozija, pred-i poslije-izvedbenih razgovora planira se podijeliti s tim stručnjacima, kao i široj javnosti. Prvi od tih projekata ˝Vermittlung˝ bit će konferencija na kojoj će doći do boljeg razumijevanja uporabe kreativnih i izvedbenih umjetnosti za prijenos znanja kako bi se pojačao utjecaj akademskih istraživanja. Tijekom dva dana, pozvani delegati istražit će granice između izvedbenih umjetnosti, političkog kazališta i akademskih istraživanja.

Međugeneracijski i među-geografski aspekti ovog globalnog pitanja bit će vidljivi u trodijelnoj strukturi IN THE NAME OF THE FATHER – koja će započeti s prologom čiji sadržaj postavlja 70-godišnjeg ˝djeteta˝ rođenog u u vrijeme Drugog svjetskog rata (1939.-1945.), postavljajući zagrade za “djecu” starog dvadeset i nešto godina bosanskog rata (1992-1995), nakon čega slijedi “djeca” rata u Ugandi (1988- 2006).

Rat je sveprisutno suvremeno pitanje koje hrani korijene velikih demografskih pomaka, uzrokujući prevrate u našim društvima. Ožiljci rata urezani su duboko u tijela civila tijekom generacija, ostavljajući zjape rane posljedica koje određuju kako se krhki životi drže, ili nisu, zajedno, kao što se zemlje i nacije razdiru.

Istraživanje o posljedicama rata relativno je mlado područje, posebice istraživanje koje se provodi na djeci rođenoj od rata. Neka od “djece˝ koja se trenutno proučavaju trenutno su u svojim 70-im godinama i cijeli su život pretrpjela kao plen drugog svjetskog rata – u izmaglici stigmatizacije, diskriminacije i neprihvaćanja. Ovaj tamni oblak preti da blokira 20-25-godišnju “djecu” rata u SFRJ, koji kao mladi mogu dobiti šansu za bolji život, ako se naučene lekcije iz prošlosti poštuju i provode za promjenu. Rat u Ugandi predstavlja mlađu dobnu skupinu svjetskih građana koji pred sobom imaju cijeli odrasli život.

Djeca rođena u ratu (CHiBOW) oblikuju se širokim spektrom emocionalnih situacija koje se kreću od mržnje prema sebi, kao utjelovljenja boli i poniženja njihove majke, do pozitivnog stava prema životu. Pozitivni i negativni aspekti životopisa ovih ZVT-ova važni su i konstruktivni pokazatelji integracije i razvoja u našem društvu.
Takozvane “nevidljive djece”, ili “djeca rođena iz rata” (CBOW), dobit će platformu kroz “U IME OCA” da ispričaju svoje priče u koreografskoj produkciji.
… Dajući im glas… kako se diže na tepih kako bi se stvari razjasnile…

 

Prilika za posttraumatski rast
“Temelji posttraumatskog rasta: prošireni okvir: Priručnik za posttraumatski rast: istraživanje i praksa” objavio je 2006. godine Lawrence Calhoun & Richard Tedeschi pruža smjernice za razumijevanje kako traumatska iskustva mogu dovesti ljude do preoblikovanja tih događaja, pronaći smisao i svrhu zbog tih događaja.

“U Calhounovom i Tedeschijevom modelu posttraumatskog rasta, osoba doživljava” seizmički događaj ˝koji remeti njihovu unutarnju naraciju, priču koju su očekivali da će se oduzeti životu. To dovodi do faze “raspršivanja”, kao što je prelazak uskog mosta iznad kanjona, mjesto gdje preokreću stvari u svom umu, kako bi smislili događaj. Zatim slijedi “samo-otkrivanje” koje postaje ugodno pisanje i razgovor o događaju, gdje postaju željni podijeliti kako ih je događaj promijenio na bolje.”

Subota, 19:30h
26. ožujka 2022.

Zvuči zanimljivo?

Kupi ulaznicu
Newsletter