Novosti

TA ZIMA, U MISLIMA

12.01.2023.

Piše: Drago Hedl

 

Meka njujorška zima te 1969. godine vraća se u moje misli poput pjeva ptica u raspupalu proljetnu šumu. Zašto je u sjećanju ostao taj dan, ta neprirodno topla večer, šetnja središtem svijeta, u svjetlu i vrevi Broadwaya? Zašto pamtim sitnice, upravo nevjerojatne detalje, za koje vele da ih se čovjek prisjeća u munjevitom strujanju svijesti posljednjih otkucaja života?

 

Kada bi to imalo smisla, izrecitirao bih imena glumaca kojima smo te tople njujorške večeri razdragano pljeskali u oronulom gledalištu MAJESTIC teatra. Sjetio bih se reda i izlizanog broja sjedala na kojem sam sanjario te večeri, riječi one divne pjesme koju je rasipao GUSLAČ neobičnom mirnoćom sjedeći NA KROVU. Kada bi to imalo smisla, prisjetio bih se svega i možda se panično uplašio smrti jer je sjećanje toliko jasno, bistro kao zjenica oka kad nišani u preplašenu srnu zastalu na rubu šume.

 

Otkud takva moć, nadnaravna snaga svijesti? Razlog ne može biti toplina zimske noći, glazba ni svjetlo Broadwaya, onaj metež što melje i izbacuje vas na kraju ulice posve drugačijeg nego što ste bili na početku. Nije razlog ni poj guslača, ni pjesma zbora, ni lice djevojke koje sam tako jasno vidio kroz stakalca dvogleda iznajmljenog za 25 centi. Ni zveket ispuštene limenke coca-cole što je nekom nespretnom dječaku iskočila iz ruke poput klizave ribe i otkotrljala se niz uski hodnik i vijugave stepenice. Po čemu pamtim tu večer, te iznimne trenutke jasnih slika dobro zaštićene od zaborava u albumu sjećanja?

 

To su misli što naviru u valovima s pučine i ostavljaju čudan trag na pijesku što je gladak i ravan, obasjan niskim suncem. To su misli koje se javljaju iznenada, u nekoj dugoj šetnji, u rasponu između dva otkucaja srca, u slatkom buđenju iz vrelog sna. Misli su to što svježinom lahora prodiru po tijelu i raznose nemir, kopkaju i traže odgovor na pitanje koje će se šćućureno skrivati u nepreglednim stranicama mnogih knjiga događaja.

 

Ta meka njujorška zima 1969. što se vraća u misli, u valovima s pučine ostavljajući trag na pijesku, glatkom i ravnom, obasjanom mlakim suncem.

 

„Kazalište“, br. 135., 16.-28. veljače 1978.

 

Odabrao: Ljubomir Stanojević

 

Potpis ispod fotografije:

Novinar (i danas književnik) Drago Hedl… 1969. godine

Moglo bi vas zanimati

Newsletter