21.10.2021.
Piše: LJUBOMIR STANOJEVIĆ©
U plejadi najstarijih i na pozornici osječkoga HNK najdugovječnijih kazališnih umjetnika, istaknuto je ime Velimira Zgrablića, solista i prvaka Osječke opere, basa.
Umro je 3. rujna i pokopan na osječkom gornjogradskom groblju sv. Ane 9. rujna, ove 2021. godine.
Umjetnik je rođen u Zagrebu 1928. godine. Kao dijete pjevao je u crkvenom zboru, a kao srednjoškolca oduševila ga je opera. Bio je član Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ u Zagrebu, gdje je stekao i glazbenu naobrazbu, a studirao je i brodogradnju. Godine 1951. postao je članom zbora Opere u rodnom Zagrebu. U to je vrijeme već tumačio i manje uloge u predstavama. Potom je godinu dana bio angažiran u novosadskoj Operi, nakon kojeg angažmana se vraća u Zagreb. Prvo radi u redakciji Borbe, a potom kao inspicijent programa na Radio-postaji Zagreb.
Članom Opere HNK u Osijeku postaje godine 1962. i od tada je njezin stalni solist, uz povremena gostovanja u zemlji i inozemstvu, sve do skoro pred kraj 1997. godine. Na osječkoj pozornici Velimir Zgrablić sa zamjernim je uspjehom tumačio brojne uloge, među kojima posebno izdvajamo: Sulejman Veličanstveni u „Nikoli Šubiću Zrinjskom“, Donato u „Mariji Golovin“, Eddie Carbone u „Pogledu s mosta“, Gazda Marko „Eri s onoga svijeta“ (tu je ulogu tumačio najviše puta), naslovna uloga u „Don Pasqualeu“, Don Basilio u „Seviljskom brijaču“, Dulcamara u „Ljubavnom napitku“, Kecal u „Prodanoj nevjesti“, Sparafucile u „Rigolettu“, Osmin u „Otmici iz saraja“, Ivan Dragić u „Zlatki“, Ferrando u „Trubaduru“, Crkvenjak u „Tosci“, Coline u „La bohème“ i mnoge druge. Igrao je i u dramskim predstavama te operetama i musicalima.
Za izvanredne dosege u umjetničkoj karijeri Velimir Zgrablić polučio je niz priznanja, od kojih izdvajamo priznanje Žirija kritike na Annalu ’75 te Nagradu grada Osijeka, 1976. Nositelj je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).
Umjetnik je živio samozatajno i vjerujemo da je njegova želja bila da i odlazak bude u tišini. Pa ipak, kulturnoj, napose kazališnoj javnosti treba – s velikom tronutošću i poštovanjem – objaviti njegovo uminuće.