Novosti

Fakultet umetnosti Univerziteta u Nišu organizirao je prvo Internacionalno takmičenje solo pevača “Belcanto”, koje je okupilo brojne pjevače iz regije. Među brojnim je natjecateljima bila i 28-godišnja Šibenčanka Andrea Paić, sopranistica, zboristica epizodistica HNK-a u Osijeku, iza koje su već i srednje (Valencienne, Giannetta, Genovieffa i Infermiera), ali i velike uloge (Susanna, Marženka). U Osijek se vratila s osvojenom prvom nagradom u kategoriji Opera, ali i titulom laureatkinje cjelokupnog natjecanja!

* Koji je osnovni poticaj, motiv za mladu pjevačicu ili pjevačicu bilo koje dobi za ovakve izazove?
– Moram naglasiti da je ovo natjecanje, iako tek u prvoj godini, na vrlo visokoj razini, od organizacijski i marketinški, do onih meni važnijih, ljudskih vrijednosti, a to su gostoprimstvo, susretljivost i ljubaznost, što je zbilja atmosferu učinilo ugodnom i
lijepom. I sve to zahvaljujući divnim organizatorima na čelu s Katarinom Simonović Ivanković, profesoricom na odsjeku za solo pjevanje. Preporučujem ovo natjecanje svim kolegama do 32 godine. Ja sam se prijavila da bih nakon male stanke od natjecanja i audicija ponovno ispitala sebe i svoje umjetničke sposobnosti u stresnoj situaciji poput ove. Zbog osobnog rasta, ali naravno i iskustva stečenog radom u kazalištu pomislila sam da je ovo vrlo dobar trenutak za otići pred žiri i pokazati sada već i zrelost u glasu i interpretaciji.
* Nezaobilazno je pitanje o konkurenciji. Je li vam to uopće bitno, razmišljate li o tom prije prijavljivanja, tijekom nastupa?
– Ukupno je bilo 62 kandidata u 12 kategorija. U mojoj kategoriji bilo je troje natjecatelja. O konkurenciji nisam razmišljala, niti se time inače opterećujem, najvažnije mi je sebe prikazati u najboljem svjetlu. Ipak, bilo je potrebno na zavidnoj tehničkoj i interpretacijskoj razini otpjevati program, u ovom slučaju četiri operne arije da bih osvojila titulu Laureata cjelokupnoga natjecanja.
* Koliko su ovakvi događaji stvarno korisni? Kako je to “mjerljivo”?
– Događaji poput natjecanja, audicija itd. su korisni jer ipak donekle daju realnu sliku o izvođaču. Ono što donosi nagrade/uloge je taj wow efekt (emocija, atmosfera) koju izvođač treba prenijeti na publiku i žiri. Ovoga sam puta bila vrlo nadahnuta i zaista uspjela privući pozornost na sebe i glazbu koju izvodim. U žiriju su bili umjetnici s mnogo godina iskustva na sceni, koncertnog izvođenja, usto i profesori na akademijama koji itekako znaju kako nešto treba zvučati i prema tim kriterijima i ocjenjuju.
* U zboru HNK-a ste i iza vas su i brojne uloge. Jeste li zadovoljni u kojem smjeru se vaša glazbena karijera razvija?
– Vrlo sam zadovoljna. Svi znamo da je svaki uspjeh tek vrh sante leda, ispod čega je ispod veliki trud i rad, ulaganje u znanje, odricanje, rast u svakom smislu i predanost i ljubav prema ovom ili bilo kojem drugom poslu. Vrlo sam zahvalna što radim u kazalištu i što mogu puno toga naučiti od svih starijih kolega i solista i zborista. Ovaj uspjeh želim podijeliti s našim solistom i vokalnim mentorom Slobodanom Cvetičaninom, koji mi je pomogao pripremiti se za natjecanje i velika je podrška ne samo meni, nego i svim drugim mladim kolegama te nesebično s nama dijeli svoje znanje i iskustvo.
* Gdje se Andrea vidi za pet ili deset godina? O kojim ulogama sanja? Projektima?
– Vidim se kako još uvijek vježbam, radim na sebi i rastem, a uloge, koncerte prepuštam sudbini i prilikama koje će mi se nadam se i dalje otvarati. Kao i svaki sopran maštam o Traviati, Liu (Turandot), Mimi (La Boheme), Leonori (Moć sudbine)…

Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku