04.06.2026.
DVA DESETLJEĆA (OD) ODLASKA: dramski umjetnik ĐORĐE BOSANAC (1948. – 2006.)
(Foto Varnai – Arhiva HNK-a u Osijeku)
Piše: Ljubomir Stanojević©
Svaka smrt, hemingvejski rečeno, umanjuje cjelinu i osiromašuje (i) druge ljude. S Đorđem Bosancem (1948. – 2006.) svi koji su ga i samo poznavali ostali su osiromašeni za histrionstvo, koje je bilo njegov pogled na svijet i način življenja.
Đoko nije bolovao. Bio je bolestan, ozbiljno, i ozbiljno je bolest ignorirao. Ne, činio je sve što su liječnici od njega tražili, ali činio je i ono što je on tražio od sebe: bio je neupitni hedonist, do posljednjeg svojega dana (i daha) i smijao se smrti, i izazivao ju vjerom u opstojnost života.
Posljednjih mjeseci činio se rijetko sretnim: igrao je na osječkoj pozornici, družio se s kolegama, pripremao predstavu u Vinkovcima, bodrio kazališne amatere u nedalekom selu u Vukovarsko-srijemskoj županiji… Živio je život punim plućima optimističan i u pogledu rezultata intervencije na jednom (svom) plućnom krilu.
Hodao je Osijekom sa štapom, elegantan, s bujnom (posijedjelom) kosom, uvijek spreman na duhovitu domislicu. O bolesti nije govorio, za svoje godine bio je nevjerojatno mlad i takav će ostati u sjećanju.
Nužna faktografija bilježi da je Đorđe Bosanac rođen 1948. u Pavlovcu (Grubišno Polje), gimnaziju je završio u Virovitici i potom upisao Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. U Osijek je došao rano, završivši prve dvije godine ADU-a (diplomirao je naknadno, s polaznicima osječkoga dislociranoga studija iste Akademije).
Prvi nastup imao je 13. studenoga 1971. u predstavi Napola na drvetu Petera Ustinova i upravo je trebao obilježiti 35. godišnjicu umjetničkoga rada. Nemiran duh u HNK-u proveo je glavninu profesionalne karijere, ali bio je i glumac (nešto manje od dvije godine i ravnatelj) Dječjeg kazališta u Osijeku, glumac Kazališta Trešnja u Zagrebu, slobodan umjetnik…
Njegova su posljednja umjetnička ostvarenja na osječkoj dramskoj pozornici bila Maka u Budakovu Teštamentu, Lignière u Cyranou de Bergeracu Edmonda Rostanda, gradski senator Božidar Burić u Samu čovjeku Ive Kozarčanina i Prestopil u Događaju u mjestu Gogi Slavka Gruma.
Teatrološko bilježenje naknadno će p(r)obrati i analizirati brojne ostvarene uloge i zamjerne umjetnikove rezultate kojih je bilo na mnogim planovima: u svim dramskim žanrovima, u mjuziklu i opereti, u dječjem i lutkarskom teatru, na televiziji i filmu – u onom svojedobno histrionski čarobnom Teatru u koferu koji je Bosanac sâm osmišljavao, vodio i igrao u njemu.
Meni se, za oproštaj, čini uputnim ispisati Bosančeve riječi iz jednoga davnog pisma Umjetničkom savjetu Drame HNK-a u Osijeku:
“… jer sam za ovo kratko vrijeme spoznao maltene čitav život, kazališni pogotovo. Mislim da sam sad potpuno miran, što se tiče lutanja po sebi i oko sebe…“ (16. svibnja 1979.)