18.06.2026.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Osječki bas-bariton Nikola Stanković rođen ju u (Slavonskoj) Orahovici godine 1917. a umro je u Osijeku, godine 1992. Osim kratkog angažmana u Operi Makedonskog narodnog teatra u Skopju, cijeli život i radni vijek proveo je i posvetio Osijeku.
Prvi put nastupio je kao Monterone u osječkom „Rigolettu“, 3. listopada 1946. na gostovanju u – Vukovaru. U prigodi svečanoga otvaranja obnovljene zgrade HNK, godine 1985., u „Rigolettu“ dirigenta Željka Milera i redateljice Nade Murat ponovno će nastupiti „davni“ Monterone – Stanković. Njemu je to bila i posljednja uloga na osječkoj pozornici.
Umjetnički krug jedne uspješne karijere na taj način se zatvorio!
„Čovjek je nekako sklon da uvijek zbraja i sabire ono što je učinio“ – rekao je u jednom intervjuu Nikola Stanković. – „Nitko nije posve zadovoljan svojim radom. Uvijek se misli da se i bolje moglo učiniti neke stvari. Takav je čovjek. I ja mislim tako. Mislim da sam mogao dati više, da sam mogao i učiniti više da je u mladosti bilo mogućnosti i prilike za učenje“ („Kazalište“, 1972.).
Prirođenu vedrinu i samozatajnost nije samo posjedovao, već je to bio „znak raspoznavanja“. Stanković je znao da je pozornica sve, da se sve bitke dobivaju ili gube na njoj. Publika ga je voljela, podržavala, podsticala ga i nagrađivala dugogodišnjim kazališnim prijateljstvom. Uzvraćao joj je nizom kvalitetnih ostvarenja.
(nastavlja se)