22.04.2021.
Piše: LJUBOMIR STANOJEVIĆ©
Moje poštovanje, stara Damo! Znam da Vam je 30. ožujka bio rođendan i da ste rođeni prošloga stoljeća, u Sisku, 1914. godine. Znači, imali biste sada – 107 godina. Broj, dakako, ne samo za ovaj prisjet.
Ali, ne sjećam se ja Vas samo o obljetnicama, ni za Boga! Vi ste dio prošlosti ove kazališne kuće, tim važniji jer ste posve samozatajno živjeli. Velika, velika glumica, moja Gospođo. To je moj razlog i razlog ovog prisjeta.
A oslovio sam Vas “starom Damom” ne zato jer sam neuljudan. Bila je to Vaša “hauptrola” u Dürrenmattovoj “tragičnoj komediji”. Potkraj pedesetdevete, zar ne? U Martonovoj režiji i s Krtićem kao partnerom. Bože, koji glumci: Gavrilović, Aco i Miodrag, Ružica Lorković, Mima Vuković, Ratko Petković, Luka Aparac, Ico Tomljenović, Bulović, Aćim, Isidor Munjin, Jovo Radonjić, Ines Fančović, Eliza Dobrić-Benčina, Davor Herceg, mladi Nenad Šegvić…
U međuvremenu već ste odigrali, godinu dana ranije, O’Neilovo “Dugo putovanje u noć”, s Aparcem, Krtićem, Davorom Hercegom i Mimom Vuković. Mary Tyrone. Bolju nisam vidio u ovih šezdeset i nešto godina! Režirao je mladi profesor i redatelj Momir Lukšić. A Vaša “Virginia Woolf”, za koju ste, u Mešegovoj režiji, 1967. godine dobili Nagradu grada Osijeka? A Madeleine Petrovna, ruska emigrantkinja u Krležinoj “Agoniji” (u više postava)?
Ne, ovo nije Vaš glumački portret već samo podsjećanje.
Sisak, (Slavonska) Požega, Osijek…Osijek u kojem ste zdušno i do kraja ostali.
Umrli ste, moja poštovana Umjetnice, 8. veljače 1989. godine u tišini, posve anonimno, ne dočekavši sedamdesetpeti rođendan.
Prošle su tridesetdvije godina. Niste zaboravljeni!