editor_hnk23, Autor na Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Pišući o zbivanjima u kazalištu i dramskoj književnosti unatrag 30-ak godina, Krležini se dani okreću suvremenosti – na jutrošnjem je otvorenju znanstvenoga skupa 35. Krležinih dana istaknuo akademik Boris Senker, o.d. predsjednika Organizacijskog odbora teatrološko-kazališne manifestacije, koja se u Osijeku održava od 5. do 8. prosinca.
Peti je to puta da o ovoj temi progovaraju iz znanstvene perspektive, a to je, ocijenio je akad. Senker, vrlo hrabar potez.
– Nekoć nije bilo pristojno progovarati o živućim autorima. Ovim potezom riskiramo pogriješiti, uraniti – dodao je Boris Senker, napominjući da je cijelo društvo, ne samo kulturu, književnost, kazalište prije nekoliko godina pogodila pandemija, koja je poput „kuge“ zatvorila kazališta, što se uistinu nije dugo dogodilo. Tomu treba dodati i potres u Zagrebu, a o svemu će tomu na Danima govoriti za koju godinu.

Pozdravivši nazočnu državnu tajnicu Draženu Vrselju, predstavnicu ministrice Nine Obuljen Koržinek i Ministarstva kulture i medija RH, kao pokrovitelja, intendanta HNK-a u Osijeku Vladimira Hama, kao utemeljitelja, te prof. dr. sc. Ivana Trojana, dekana Filozofskog fakulteta u Osijeku kao suutemeljitelja i domaćina, Boris je Senker prenio sudionicima, gostima i studentima pozdrave akad. Velimira Neidhardta, predsjednika HAZU-a, te akademkinje Dubravke Oraić-Tolić, predsjednice Razreda za književnost HAZU-a.
– Čestitam HNK-u u Osijeku na izvrsnoj predstavi Sokol ga nije volio, koja je sinoć izvedena i koju namjerno nisam htio pogledati u Zagrebu, nego ovdje gdje i pripada – rekao je akad. Senker.
Da su Krležini dani tijekom gotovo četiri desetljeća održavanja doživljavali i proživljavali krize i prijelomne trenutke, no uvijek su dobro iskorišteni kao prilike, istaknula je u svom pozdravnom govoru državna tajnica Dražena Vrselja. U hrvatskoj se dramskoj književnosti i kazalištu događaju nove interdisciplinarne i umjetničke prakse i platforme, što je tajnica Vrselja ocijenila iznimno pozitivnim s aspekta razvitka Osijeka gospodarski i kulturno.

Vedro i veselo dobro je jutro svima poželio intendant Ham, istaknuvši da Dani žive i uz prijateljski i partnerski odnos HNK-a i FFOS-a, uz neizostavno nadgledanje HAZU-a, bez čega manifestacija ne bi bila kakva jest već 35. put.
Raduje ga vidjeti i svjedočiti veselju gostiju u svezi dolaska na Dane, jer se iza znanstvenog dijela i kazališne smotre, negdje „na margini“ kriju i ne manje bitna prijateljstva i umrežavanja iz kojih se rađaju nove ideje i realiziraju projekti. Zahvalio je Vladimir Ham Ministarstvu medija i kulture na financijskoj i logističkoj potpori, najavivši ujedno i polaganje vijenca na spomenik Miroslavu Krleži u Parku kralja Držislava, ali i predstavljanja teatroloških izdanja u poslijepodnevnim satima u svečanom foajeu HNK-a. Svakako središnje je izdanje zbornik prošlogodišnjih Dana, koji, kako je rekla prof. dr. sc. Kristina Peternai Andrić, donosi 27 znanstvenih radova, te priloge koji dokumentiraju zbivanja u sklopu manifestacije.

Najveću prednost ovoga izdanja Dana u hrabrosti odabira teme vidi i dekan FFOS-a, prof. dr. sc. Ivan Trojan, uvjeren da je upravo to privuklo studente, kao i pozitivno okružje. Raritet je što Krležini dani na jednom mjestu okupljaju dva imena s vrha nacionalne suvremene dramske književnosti, misleći pri tom na Tomislava Zajeca i Davora Špišića, te tridesetak istaknutih hrvatskih teatrologa, kazališnih kritičara i povjesničara kazališta i književnosti te kazališnih praktičara koji će o tom progovarati i pisati.
– Ne ćemo se pri tom uvlačiti u hermetičnost, ne ćemo čekati tri-četiri desetljeća da bismo progovorili o aktualnostima – zaključio je dekan Trojan, zahvalivši studentima na dolasku.

Od 5. do 8. prosinca 35. Krležini dani u Osijeku objedinjuje znanstveni skup, smotru kazališnih predstava, izložbe i predstavljanja teatroloških izdanja, a zajednički ih organiziraju Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, HNK u Osijeku i Filozofski fakultet u Osijeku.

Dani su sinoć počeli otvorenjem izložbe Dušana Gačića Robovi. Zemlja je zvijezda te izvedbom predstave Sokol ga nije volio HNK-a u Osijeku i Gradskoga dramskog kazališta Gavella, Zagreb, a u sklopu Dana večeras slijedi predstava Vidi kako Lokrum pere zube u koprodukciji Kazališta Marina Držića i Dubrovačkih ljetnih igara te sutra predstava Žena himna Teatra Fort Forno (Bale) u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula, Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru i Udrugom Intermezzo (Sarajevo).

Ovogodišnji znanstveni skup „bavi se proučavanjem hrvatske dramske književnosti i kazališta u drugom desetljeću 21. stoljeća, tijekom kojega u hrvatskome društvu i u hrvatskoj kazališnoj umjetnosti dolazi do značajnih promjena – stasa novi naraštaj dramskih autora koji obilježava posljednjih dvadesetak godina dramske književnosti i kazališta, utemeljuju se mnoga nova privatna kazališta i nezavisne umjetničke skupine i platforme te se kazališni život postupno sve više internacionalizira“ – piše na svojoj mrežnoj stranici HAZU.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Piše: Fabijan Šovagović (1932. – 2001.)

U maloj glumačkoj ekipi Teatra u gostima (ima nas svega devet sa četiri tehnička radnika, studenta) svaki je član zadužen za nešto od sporednih djelovanja u teatru. Majetić prati rekvizitu, Juričić sakuplja plakate i fotose na polascima i odlascima. Dolje potpisani često pa i svakodnevno bilježi ono što se na putu i predstavama događalo, jer iza djelovanja našeg teatra (a i to će doći), zaista ne ostaje ništa. Ni kulisa, ni igra, tek nešto fotosa, izrezaka iz štampe, zapisi, pokoje sjećanje zadovoljnih gledalaca i naravno onih koji to nisu bili.

Ovoga sam puta zamoljen da dio tih zapisa ponudim osječkom listu Kazalište. Tako je na um pala tema o slavonskom mirisu Teatra u gostima koji se miris osjeća u ovoj skupini naročito intenzivno posljednje dvije godine.

Po nekoj slučajnosti ansambl ovog teatra čine uglavnom Slavonci. Pa je valjda i to porijeklo odlučilo da mu se prgavost naravi udruži na ovaj način oko svoga kazališnog djelovanja. Nezadovoljni postojećim izmislili smo novo (a opet na korisnoj tradiciji staroga), i to nas novo za sada zadovoljava.

Vanja Drach rođen je u Bošnjacima kod Vinkovaca, Bahert Stjepan u Petrijevcima, Pero Juričić u Brodu, moja je malenkost iz Ladimirevaca, a nekih smo godina na valpovačkom groblju, po snijegu, pronašli i grob pradjeda Relje Bašića koji je tamo nekada bio mjernik na grofovom dvoru, graditelj crkava i sudova po Slavoniji.

Majetić se u Osijeku nastanio pa je uz Relju odraslog u Zagrebu jedini kajkavac u tipično slavonskom jezičnom obilježju Teatra u gostima.

Takav sastav dakako utjecao je na izbor komada, odnosno nagovor da se na temu Slavonije za nas napiše, obnovi vraćanje u lokalitet i porijeklo. Tako je nastao “Čaruga” Ivana Kušana.

(nastavlja se)

*Revija Kazalište, br. 130 – 131 (Osijek, 1. – 31. prosinca 1977.)

Odabrao: Ljubomir Stanojević

OSJEČKA PREMIJERA “ČARUGE” (24. rujna 1988.) – Redatelj Radovan Marčić, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Danica Dedijer

Na fotografiji: Davor Panić, Anita Šmit, Ivan Brkić, Damir Lončar, Vlasta Ramljak, Milenko Ognjenović i Darko Milas

(Arhiva HNK-a u Osijeku)

Piše: Ante Kolobarić©

Poslije prve ovosezonske dramske premijere – “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića – podsjetimo na iznimne događaje: premijeru u improviziranom gledalištu HNK-a (19. svibnja 1983.) te njezinu obnovu na “pravoj” pozornici popravljenoga i restauriranoga osječkoga Teatra (30. siječnja 1986.).

U kazališnoj cedulji potonje, tadašnji je ravnatelj Drame Ljubomir Stanojević zapisao:

“Djelujući u izuzetno otežanim uvjetima, desetljeće i pol bez pravoga kazališnoga prostora, osječki kazališni umjetnici dokazali su iznimnu energiju i radni elan postižući kvalitetne kazališne rezultate. Iste je jednakim entuzijazmom i privrženošću slijedila i osječka kazališna publika kojoj je njezino kazalište priraslo srcu.

Predstava ‘Sokol ga nije volio’ Fabijana Šovagovića, u režiji Joška Juvančića, jedan je od onih sretnih rezultata koji objedinjuje uspjeh namjere izvodilaca predstave i zainteresiranost kazališnog auditorija željnog domaćeg autora, domaćeg teksta i domaće tematike.

Predstava je bila najbolje ocijenjena na Danima otvorenog kazališta 1983., postigla je nezapamćeni uspjeh na Gavellinim večerima u Zagrebu, glumcu Ici Tomljenoviću (Šima) dodijeljeno je priznanje Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa za najbolje ostvarenje. Nadalje, tu je i Nagrada oslobođenja Osijeka 1984. i pregršt Prvomajskih nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske – za predstavu u cjelini, najbolju režiju (Joško Juvančić) i najbolja glumačka ostvarenja: glavna muška (Ico Tomljenović) i ženska (Ružica Lorković) uloga.

Sve to čini potvrdu da osječki ansambl s pravom uživa povjerenje i kazališne publike i šire kulturne i društvene zajednice, a vjerujem da će osječki HNK-a od sada sve relevantnije biti prisutan u sumiranju kazališnih postignuća u našoj Republici, pa i šire.“

U „Sokolu…“ su igrali: Ico Tomljenović, Ružica Lorković, Damir Lončar (Darko Milas), Jasna Kovačević/Odorčić, Davor Panić, Dubravka Crnojević, Vlasta Ramljak, Gita Šerman-Kopljar, Velimir Čokljat, Ivan Brkić, Augustin Halas, Đorđe Bosanac, Milenko Ognjenović, Isidor Munjin, Slobodan Filipović (Stjepko Janković), Zdravko Pavlović, Željko Bajić, Mile Pešut, Zoltan Sabo i Filip Svetina.

U vremenu od 1983. od 1987., “Sokol…“ je izveden ukupno 65 puta. Predstavu je, uz osječku, vidjela i publika Slavonskog Broda, Požege, Vukovara, Borova, Đakova i Županje, ali i Zagreba, Mladenovca (u Srbiji) i Novog Sada u kojem je (26. travnja 1987.) izvedena posljednji puta. U nekim su predstavama gostovali zagrebački glumci Drago Meštrović (inače Osječanin), Slavko Brankov, Ankica Dobrić i Mato Ergović.

Na fotografiji:

“SOKOL…” – 1983. i 1986. – Ružica Lorković, Davor Panić, Gita Šerman-Kopljar, Ico Tomljenović, Milenko Ognjenović i (okrenut leđima) Đorđe Bosanac.

Snimio: Rudolf Bartolović (Arhiva HNK-a u Osijeku)

Svečanim otvorenjem izložbe Dušana Gačića Robovi. Zemlja je zvijezda (o čemu će govoriti intendant HNK-a u Osijeku Vladimir Ham, autor i povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović), u Osijeku počinju jubilarni, 35. Krležini dani. Na pozornici HNK-a slijedi Šovagovićev Sokol ga nije volio, u režiji Filipa Šovagovića. Koprodukcijska je to predstava u realizaciji koje su sudjelovala dva teatra, osječki HNK (s premijerom 8. studenoga) te GDK Gavella (premijera 21. studenoga).
Kazališno-teatrološka manifestacija, začeta u Osijeku 1987., održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija te Ministarstva znanosti i obrazovanja. Utemeljitelj je HNK u Osijeku, a suutemeljitelji Filozofski fakultet, Osijek, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU / odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb.
Znanstvena će se izlaganja održavati tri dana u Svečanoj dvorani FFOS-a i to pod krovnom temom Drugo desetljeće 21. stoljeća u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, 1. dio. Na skupu će prvoga dana radove predstaviti Tomislav Zajec, Marijana Mandić, Iris Spajić, Ivana Žužul/Kristina Peternai Andrić, Helena Peričić, Dubravka Crnojević-Carić… U petak će povjerenstvo Krležinih dana u Parku kralja Držislava položiti vijenac na spomenik Miroslavu Krleži.
Nova će teatrološka izdanja biti predstavljena u svečanom foajeu HNK-a. Uz onaj Krležinih dani u Osijeku 2023., još će jedan zbornik – ovaj puta Molière u hrvatskoj kulturi, biti predstavljen toga petka, kao i iz tiska netom izašla knjiga Vjekoslava Jankovića, Umijeće filmske glume, te čak dva naslova Martine Petranović – Zrcaljenja i Kazališni obzori Tomislava Krizmana.
Na pozornici će HNK-a gostovati još jedna koprodukcijska predstava – ona Kazališta Marina Držića i Dubrovačkih ljetnih igara – Vidi kako Lokrum pere zube, prema tekstu Ivane Lovrić Jović, a u režiji Paola Tišljarića.
Subota dopodne opet je rezervirana za znanstveni skup, na kojem će svoje radove predstaviti akad. Boris Senker (ovogodišnji o. d. predsjednika Odbora 35. Krležinih dana), te Lucija Ljubić, Matko Botić, Ana Lederer, Kim Cuculić i drugi.
Špišićeva Žena himna, u režiji Roberta Raponje (u koprodukciji Teatra Fort Forno s Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula, HNK-om u Mostaru te sarajevskom Udrugom Intermezzo) posljednja je od tri kazališne predstave, koja će se moći pogledati u subotu, u večernjim satima.
Manifestaciju u nedjelju zatvaraju znanstvena izlaganja na Filozofskom fakultetu – Agate Juniku, Maje Đurinović, Ivane Slunjski, Normele Krešić Vrkljan, Livije Kroflin i drugih.
Fokus hrvatske dramske književnosti i kazališta drugog desetljeća 21. stoljeća, čime će se znanstveni skup Krležinih dana baviti ove i sljedeće godine, na društveno je angažiranim temama, eksperimentalnim forama i interdisciplinarnom pristupu, često u kontekstu propit(k)ivanja identiteta, tranzicije i suvremenih problema.

N.Vek. / HNK u Osijeku

– Drago mi je da imamo mogućnost raditi s vrhunskim kreativcima u Hrvatskoj, i da se suradnici rado odazivaju pozivu na rad u HNK u Osijeku, kako zbog izvrsnoga ansambla i tehničke ekipe, tako i sjajne radne atmosfere na pozornici i izvan nje. Kada to dvoje spojimo, dobivamo sjajne rezultate poput “Figarovog pira”. Čestitam od srca Krešimiru Dolenčiću i Tei Bašić, kako na nagradi, tako i na sjajno odrađenom poslu – komentira intendant Vladimir Ham večeras osvojene Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju režiju i najbolju kostimografiju.

Prva suradnja s osječkim HNK-om redatelju Krešimiru Dolenčiću donijela je večeras nagradu i to onu u kategoriji najboljeg dirigentskog ili redateljskog ostvarenja – OPERA. Primivši nagradu, u šali je rekao da je u Osijeku sigurno oboren i svjetski rekord – najkraći “Figarov pir” ikada, ne propustivši pozvati sve da ga dođu pogledati i uvjeriti se da je izvrstan.

Sretan je i ponosan na činjenicu da je drugu godinu za redom HNK u Osijeku sa svojom glazbeno-scenskom produkcijom bilo zastupljeno među nominacijama za Nagradu hrvatskog glumišta, intednant je Vladimir Ham:

– Četiri nominacije za “Figarov pir” dokaz su dobre procjene prilikom odabira suradnika i interpreta za našu opernu produkciju. Činjenica da među 11 solističkih uloga u dvostrukoj podjeli, dakle među 22 interpreta imamo samo jednu gostujuću solisticu je za svaku opernu kuću pothvat.

Podsjetimo. Leon Košavić bio je nomiriran u kategoriji za najbolju ulogu u kategoriji Opere, a “Figarov pir” i u kategoriji najbolje predstave u cjelini – u kategoriji Opera.

U vrijeme obnove domovine, Hrvatsko je društvo dramskih umjetnika (uz potporu HRT-a i Večernjeg lista) 24. studenoga 1992. utemeljilo Nagradu hrvatskog glumišta, koja se svake godine na taj dan i dodjeljuje, jer je to povijesni dan hrvatskoga glumišta. Naime, prije 164 godine (1860.), nakon burnih rodoljubnih prosvjeda građanstva, a po uputama Dimitrija Demetra glumac Vilim Lesić objavio je općinstvu “… da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski”.

Uz godišnje, utemeljuje se nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje.

Suutemeljitelji su Ministarstvo kulture i medija RH, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta – HAZU, HNK u Zagrebu (u kojem se svečanost dodjele uvijek održava), te Akademija dramskih umjetnosti i Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa. (Izvor: http://www.hddu.hr/novosti.aspx)

Piše: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku