04.07.2024

KRIZA KAZALIŠTA

Piše: Ljubomir Stanojević©
Kroz gotovo šest desetljeća rada i života u kazalištu nakupi se zgoda i nezgoda. Kao u svakom životu, uostalom. Ja sam u kazalište (HNK u Osijeku) došao mlad, kao dvadesetčetverogodišnjak, opčinjen fenomenom – „krize“. U to se doba (a i kasnije) neprekidno raspravljalo o „krizi kazališta“, interpretirani su pojedini segmenti toga što se podrazumijevalo „krizom“, tražili i pronalazili putovi njezina (raz)rješenja. Pa iako su umniji ljudi, poput doktora Ive Hergešića, relativizirali i poteškoće i samu „krizu“ („Otkako pamtim, kazalište je u krizi“ – reći će u to vrijeme ugledni Profesor, inzistirajući da je to istodobno – znak kazališnog života!), poštapalica ili stvarno osjećanje „krize“ bili su dominantni na svakom koraku.
Kao i svaki mladac, s pretjeranim osjećanjem „sposobnosti“ da „mijenja svijet“, dolaskom u Kazalište samouvjereno sam zagrizao u taj kolač. Nije mi uopće bilo jasno kako u teatru može biti ikakvih problema! Ta zar nije dovoljno voljeti kazalište, bilo kao umjetnik ili publika, gradski odlučivač ili – ljetopisac? Vjerovao sam da iz prave, nepatvorene ljubavi mogu i valjda i moraju proizići i rješenja opsesivne „krize“. Jer, dovoljno je voljeti, zar ne? I biti u tom istinit!
Tako naivan, međutim (a valjda je nešto, iako se time nije hvaliti, od te naivnosti ostalo i danas!), počeo sam griješiti. Pod tim podrazumijevam: počeo sam iznevjeravati očekivanja onih (mojih pretpostavljenih) koji su imali povjerenja u mene i koji su vodili Teatar, razmjerno uspješno, odnosno – doista to želim vjerovati – kako su najbolje znali. Počeo sam griješiti, uvjeren kako s toga svoga polazišta (apsolutne odanosti i „moranja“ kazališta) to stvarno ne mogu; kako su moje javne intervencije stvar mojih uočavanja, Kazalištu dobrodošle, a javnim iskazom stavljene na provjeru.
Malo je tko, u Kazalištu, to tako doživljavao. Zanimljivo: izvan Kazališta imao sam svoju „publiku“, rekao bih jednako zainteresiranu za teatar, „misleću“. Kazališnoj sumnjičavosti „in“ bilo je, međutim, teško izmaknuti. Moja uočavanja nekih segmenata neravnina u praktičnom, svakodnevnom radu, moje (estetske) prosudbe, koje sam isticao kao poziv na razgovor i raspravu – tumačeni su kao moj(i) pokušaj(i) „stvaranja problema“. Gotovo do danas situacije se nije bitno izmijenila! Jer, poznato je: problem „ne postoji“ dok ga se ne objelodani. Ta logika, s izrazitim primjesama kazališne dramaturgije, nazočna je i danas u svim sferama javnoga života. Bez obzira na vjeru u (moju) dobru namjeru, tijekom godina sve se više gomilalo onoga što ja danas nazivam svojim „kazališnim grijesima“.
(nastavlja se)
Na fotografiji:
VOLJETI KAZALIŠTE – Doajen osječkoga HNK, novinar i teatrolog Ljubomir Stanojević
01.07.2024

OLJK: Predstava Stepski vuk večeras će biti izvedena u HNK u Osijeku

Zbog najavljene mogućnosti lošeg vremena, kazališna predstava “STEPSKI VUK” u izvedbi Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru u sklopu Osječkog ljeta kulture održat će se u Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku!

Svi posjetitelji koji su preuzeli besplatne ulaznice za predstavu, s tim ulaznicama dolaze u HNK OSIJEK. Bez ulaznice, ulaz na predstavu neće biti moguć.

28.06.2024

Maro Rica: Možda mi Ero najbolje leži

U osječki je HNK-a 29-godišnji Makaranin Maro Rica stigao početkom godine i iza njega je već nekoliko projekata u ulozi zborovođe. S obzirom na to da je na muzičkim akademijama u Zagrebu i Kölnu diplomirao dirigiranje, bio je prirodan izbor za ravnanje solistima, orkestrom i zborom na tradicionalnoj Lipanjskoj opernoj noći. I on je zaslužan za izbor iz skladbi hrvatskih skladatelja: Gotovca, Tijardovića, Zajca, Bobića i Baranovića – koji će se naći na repertoaru koncerta podnaslovljenog “Iz hrvatskih partitura”.

 

* Premda naslov koncerta otkriva o čemu je riječ, ipak ima mnogo prostora za iznenađenja. Hrvatska glazbena baština je bogata. Kojim ste se ključem vodili odabirući skladbe/repertoar?

– Pokušali smo obuhvatiti sva tri žanra, operu, operetu i balet, i pritom predstaviti publici najljepše bisere naše domaće literature. Također smo se vodili time da program ne bude monoton, nego raznovrstan, a da opet ne bude previše šarenila da ne bismo prekinuli crvenu nît koncerta.

 

* U osječkom ste HNK-u već nekoliko mjeseci, no ovo vam je prvi dirigentski angažman. Je li sve teklo glatko? Tko ima veću tremu: vi ili glazbenici na pozornici?

– Ovo mi nije prvi takav profesionalni angažman, ali jest u ovom kazalištu. Nikad ne teče sve glatko, pa tako ni sad, ali što je život bez izazova. Mislim da imamo dovoljno vremena za sve pripremiti, unatoč nimalo jednostavnom programu, tako da vjerujem da treme ne će biti.

 

* Lipanjska operna noć ima dugu tradiciju i ovaj je koncept, bez obzira na tematiku, uvijek rado slušan u svim formama, i na otvorenim i zatvorenim pozornicama. Kako korespondiraju primjerice Tijardović ili Zajc i Bobić? Dijele ih stoljeća.

– Naravno, postoji vidna razlika među skladateljima koje izvodimo, ali dobro smo složili program pa će sigurno i dobro korespondirati. Također izvodimo i neke vrlo popularne naslove, pa će korespondirati sigurno i s našom cijenjenom publikom.

 

* Vjerujem da imate neku svoju omiljenu skladbu iz ovoga opusa. Jeste li ju stavili na repertoar? Zašto vam je omiljena?

– Teško mi se odlučiti, jer je sve na programu zaista kvalitetna glazba. No, možda mi Ero najbolje leži.

 

Koncert poslušajte u sklopu 24. osječkog ljeta kulture, u nedjelju, 30. lipnja, u 21 sat, na pozornici na na Trgu Vatroslava Lisinskog u Tvrđi.

Samo tri dana kasnije, 3. srpnja, u 21 sat u istom repertoaru uživat će vinkovačka publika, u središtu grada, na otvorenom.

 

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

 

📸 @Marina Vojnović

 

27.06.2024

PAVLE BLAŽEK

Piše: Ljubomir Stanojević©
Istaknuti osječki kulturni djelatnik – profesor, ravnatelj u kulturi, književnik, kazališni kritičar – Pavle Blažek (Kruševica kraj Slavonskog Šamca, 17. lipnja 1930. – Osijek, 9. prosinca 1988.) prije svega bio je i ostao – pjesnik.
NOĆ
Ti i ne slutiš da u daljinama živim
I da i večeras promatram nebo zvjezdano,
Da duh moj traje u snovima sivim
I da je daleko polje moje rascvjetano.
Iz nepoznatog dopire glazba kasnoga ljeta:
Harmonika dočarava ugođaj lepršavosti,
A ja u smiraju uznemirenoga svijeta
Bilježim svoj zapis o izgubljenoj nježnosti.
I u ovom nepoznatom svijetu život teče,
Rasplinjuju se u groznici noćni minuti,
U ovo svečano i meni samo znano veče
Još uvijek postojim kao cvijet otkinuti.
Pavle Blažek
Bio je istinski neimar ovih prostora, entuzijast i čovjek časna integriteta, koji je zadužio (ne samo) osječku kulturu.
Kao pjesnik, dramski autor, pedagog, kazališni kritičar i znanstvenik, nezaobilazno je ime kojega se s tugom, i poštovanjem, i danas sjećamo.
Albina Jakić: portret Pavla Blažeka
14.06.2024

Kako je Smetaninu „Prodanu nevjestu“ doživjela redateljica

Željela sam da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto

Primarno glumica (prvakinja Drame HNK-a u Osijeku), s formalnim glazbenim obrazovanjem i bogatim iskustvom, Petra Bernarda Blašković glazbu osjeća, razumije i poznaje. Režija ju veseli i izazov joj je, a baš je Smetanina Prodana nevjesta naslov među onima s kojima se oduvijek željela uhvatiti u koštac. Kao šesta i posljednja u 117. kazališnoj sezoni, ova će opera premijerno biti izvedena večeras, 14. lipnja, u 20 sati. Repriza je sutradan, također u 20 sati, a slijede još dvije u lipnju, s početkom u 19 sati – u ponedjeljak, 17. i u utorak, 18.

* Napisana u 19. stoljeću, Prodana nevjesta ima značajnu ulogu u češkoj nacionalnoj glazbi i kulturi uopće, a i razumijevanje političkog i kulturnog konteksta Češke u to vrijeme je bitno. Koje elemente opere ste želite istaknuti? Kako Smetanina glazba odražava češku kulturu i tradiciju?

– Smetana je u samoj partituri upisao ono što mu je važno. Libreto se stapa s harmonijskim nijansama koje u sebi nose toliko emocije da se život u cijelosti nameće kao tema. Život iz ljubavne, društvene i kulturološke perspektive. Sve je već tu, iako izgleda upakirano u jednu pomalo vintage bombonijeru, i zalogaj po zalogaj otkrivamo prepreke koje vode ka sreći. Želja mi je bila ispričati, ne samo priču protagonista, već i sporednih likova, njihovih odnosa s okolinom u kojoj žive i skrivenih svjetova koje nose u sebi. Ljubav i oprost pobjeđuju, a to čini život ljepšim. Od najranije dobi u djetinjstvu, ova je partitura u meni budila osjećaj sreće, igrivosti i lepršavosti, bajkovitoga svijeta i maloga mjestašca u kojem svatko svakoga poznaje. S vremenom i odrastanjem počela sam shvaćati i dubinu boli koju je Smetana stvorio i koja čini ljubav istinitom i stvarnom.

* Kako ste se pripremali za režiju i što vam je najvažnije u procesu pripreme? Tko su vam redateljski uzori? Radili ste s mnogima u karijeri.

S obzirom na specifičnost situacije, priprema je relativan pojam, ali mislim da me život, kako umjetnički, tako i privatni, pripremao do toga trenutka. Ne bih se upustila u tako kratkom roku u nešto što ne poznajem već dugo vremena i s čim nisam, na primjer, stvorila emotivnu povezanost. Kroz svoj pedagoški rad koristila sam Smetanu na svakom satu dramskoga odgoja, on je bio moj stalni suputnik dok sam sazrijevala kao čovjek i kao umjetnica. Zato sam i u redateljskom smislu pristupila bez odmaka. Veliko djelo i autor koji imaju moje veliko poštovanje i kojima pristupam s poniznošću i skromnošću. Uvijek imam takav osjećaj prema umjetnosti. Osjećam da ja moram služiti nju, a ne ona mene. Trudila sam se osluhnuti svaku misao upisanu u partituri i to pretočiti u dramsku dubinu likova i situacija, a uzori su mi svi s kojima sam radila i one čija sam djela gledala. Od svakoga sam nešto naučila i na tom sam beskrajno zahvalna.

* Promišljena scenografija pridonosi autentičnosti priče, a i rekviziti trebaju biti prikladni vremenskom razdoblju i kulturnom kontekstu. Koliko su scenografija i kostimi važni u ovoj izvedbi?

 

– Svaki je segment jednako bitan i beskrajno sam sretna da su suradnici pročitali i dekodirali što je bilo u mojoj glavi i u mom srcu i to materijalizirali na sceni. Zajedno smo stvorili ovaj moj mali svijet u kojem sam željela da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto.

* Što su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli?

Najveći su izazovi za mene uvijek ljudske dinamike i odnosi tokom proba. Trnovit je to put koji ipak dovede do zajedničkog malog čuda. Svatko unosi sebe u proces, u konstruktivnom ili manje konstruktivnom smislu. Bitno je kao vođa ostati miran, vjerovati u dobro i poticati stvaralaštvo. Imati oko sebe ljude koji će te podići kad se spotakneš ili rastužiš najveće je bogatstvo. A tu je i čarobna glazba koja te uvijek vrati na pravi put ako je slušaš srcem.

* Kakva Prodana nevjesta očekuje osječku publiku?

– Osječku publiku dočekat će bajkovita Prodana nevjesta. Sa svim metaforama, arhetipovima i zapletima tipičnima za bajke i priče narodne predaje kao što ovaj libreto jest. Od zle maćehe, prognanoga sina, tajanstvenoga identiteta i blaćenja ugleda, pa sve do medvjeđe kože koja simbolizira krinku ispod koje se krije nešto čudnovato što samo čisto srce može otkriti, te cirkus, ljubavne prepreke i spletke koje pokušavaju zaustaviti ljubav. No u tom ne uspijevaju, jer ljubav je najjača sila koja pokreće život i svijet. I sve to u malom gradiću punomu živopisnih likova: slastičara, cvjećara, apotekara, mljekarica, pekarica i brijača, fotografa i pecaroša… Svi se nalaze na trgu, a trg su pozornica i gledalište zajedno, jer cijeli svijet je pozornica, a svi su ljudi „pomalo komedijaši“, kako kaže Karel Sabina u svom libretu.

Newsletter