02.12.2021

KAZALIŠTE POD GRANATAMA

Piše: Ljubomir Stanojević©

 

Znakovito je obilježavanje 7. prosinca 1991., tradicionalnog Dana HNK (u spomen na 1907. kada je u Osijeku izvedena prva predstava novoosnovanog ansambla). Kazalište nikako nije htjelo odustati od svoga „rođendana“ i obilježavanja ulaska u 85. sezonu, a kako su u vlastitomu prostoru još bile ruševine i gar, posljedice tri tjedna granatiranja, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku ponudila je svoj prostor, što je objeručke prihvaćeno. Manifestaciji se pridružio i Muzej Slavonije postavom u Galeriji, i to recentnih kazališnih tiskovina.

 

Program se zvao DOK MI ŽIVIMO … i izveden je u spomenutom prostoru Galerije 7. prosinca 1991. u 11 sati. Valja napomenuti da u to vrijeme nije bilo javnog objavljivanja ikakvih manifestacija, zbog posve razumljivih, sigurnosnih razloga. Tako su i ovom prigodom bili nazočni usmeno obaviješteni pojedinci, od tadašnjeg ratnog i političkog vodstva grada do Kazalištu znano odanih osoba.

 

Izvedena je solo pjesma „Molitva“ Petra Kinderića (tekst Inocenta Mikića), koju je otpjevao bariton Slobodan Cvetičanin, uz glasovirsku pratnju Jagode Cvetičanin. Uz tu pratiteljicu sopranistica Vesna Baljak otpjevala je Zajčevu solo pjesmu „Domovini i ljubavi“. Izveden je i gudački kvartet br. 19 Franje Krežme, a glazbenici su bili Krunoslav Peljhan (I. violina), Damir Mirković (II. violina), Tomislav Cezner (viola) i Dubravka Stivaničević (violoncello). Dvije recitacije (od kojih je jedna bila „Utaman“ Miroslava Slavka Mađera) izgovorila je Radoslava Mrkšić.

 

Svakako treba pripomenuti kako je sve to bilo izvedeno u prilagođenom, podrumskom prostoru Galerije, vrlo skučenom, tako da nastup većeg ansambla nije dolazio u obzir. Poslije završetka programa i iskrenih čestitanja, završen je ratni domjenak, ljudi su po zaleđenom Osijeku pohitali kući. Uskoro su ponovo počele padati granate…

 

 

(„Ratni repertoar Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku 1991.-1994.“)

 

Potpis ispod fotografije

Naslovnica posebnoga (ratnog) izdanja HNK u Osijeku, priređivača Ljubomira Stanojevića

01.12.2021

Grad Osijek poklanja ulaznice povodom 235. rođendana

Draga publiko, povodom 235. rođendana Grad Osijek poklanja svojim građanima 50 besplatnih ulaznica za svaku od navedenih predstava:

4.prosinca u 19 sati SAN LJETNE NOĆI
6.prosinca u 18 sati ZMAJEVI KOJI NE LETE
7.prosinca u 20 sati ZMAJEVI KOJI NE LETE

Po svoju besplatnu ulaznicu možete doći 2. prosinca od 9 do 13 sati na blagajnu HNK u Osijeku.

 

SAN LJETNE NOĆI

Shakespeare se u velikome stilu, 12. studenog, vratio na pozornicu HNK u Osijeku ranom komedijom iz svojega opusa, dramskim tekstom nadahnutim grčkom mitologijom, a koji je svakako jedan od njegovih publici najpoznatijih. Naraciju prepunu komičnih obrata kojima ljubav se karikira do krajnjih granica, dramske odnose unutar ljubavnih trokuta u noći kad dan najduže traje, kad sve biljke dobivaju ljekovita svojstva, a nadnaravna bića se upliću u sudbine ljudi režijski će na scenu postaviti, novom energijom prožeti mlada i darovita Tamara Damjanović.

ZMAJEVI KOJI NE LETE

Prije dvije godine osmišljen poseban program pod nazivom „Ctlr Alt“ namijenjen je mlađoj publici, a svrha mu je nužno generiranje nove publike kroz programsku ponudu sazdanu od manjih, suvremenih, alternativnih predstava. Ove sezone u sklopu programa je i premijera u produkciji koprivničkog kazališta Oberon i HNK u Osijeku. Riječ  je o predstavi Zmajevi koji ne lete nastaloj prema istoimenom romanu za mlade Ivane Šojat, u dramatizaciji i režiji Damira Mađarića. Roman je 2021. ovjenčan nagradom dječjeg žirija Ptičica nagrade Grigor Vitez, a ušao je i u finale regionalne nagrade Mali Princ u Tuzli. Predstava na pitak, emotivan način obrađuje zapravo mučnu temu mladenačke ovisnosti o takozvanim „osvježivačima“, kao i temu obiteljskog rastrojstva i emocionalnog zlostavljanja.

30.11.2021

Zrcali se tu Shakespeare čak i kad odjekuje heavy metal

Neobična drama, nastala točno na prijelazu iz ranije u srednju fazu stvaralaštva, te neposredno pred tzv. razdoblje zlatne komedije, ne poziva se izravno ni na jedan izvor, a opet uzima od svuda pomalo

Jedna od najpopularnijih Shakespeareovih drama, ‘’San ivanjske noći’’ (1595.), kojem iako se poziva na prijevod Milana Bogdanovića, redateljica Tamara Damjanović mijenja naziv u ‘’San ljetne noći’’, u svojoj slojevitosti, podjelama na svijet imaginacije i racionalnosti postavlja dva pitanja. Možemo li vjerovati onome što vidimo i možemo li vjerovati onome što čujemo. Sve što se događa u svijetu imaginacije ne propituje samo jezik kojim se mnogobrojna lica unutar šume miluju ili mačuju, nego i propituje odnos pisca prema tekstu te nas kao njegovih recipijenata. Neobična drama, nastala točno na prijelazu iz ranije u srednju fazu stvaralaštva, te neposredno pred tzv. razdoblje zlatne komedije, ne poziva se izravno ni na jedan izvor, a opet uzima od svuda pomalo. Miješa se visoko i nisko, razni slojevi društva (od atenske aristokracije do onih najnižih), dramsko i prozno te stalno naglašava prevrtljivost ljubavi.

 

Farsu i fantaziju, komediju koja lako može odskliznuti u tragediju, Tamara Damjanović u HNK Osijek čita suvremeno, imajući na umu tradiciju. Donekle slijedi Shakespeareove upute po kojima bi na sceni trebala biti Atena i šuma u njezinoj blizini pa tako Sheron Pimpi Steiner u dojmljivoj scenografiji mitske, po potrebi tamne, lude šume (čije mijene vješto naglašava oblikovatelj svjetla Luka Matić) s raznim puteljcima i naglašenom dubinom, i prije početka same predstave oblikuje potrebnu iluziju kojoj će Mjesec biti glavnim saveznikom. No tu iluziju ne prate kostimi Ivane Živković.

 

U poigravanju s prepoznatljivim elementima pojedine kulture i svakodnevnom odjećom čine se odviše nezgrapnima (pogotovo u slučaju četvero ljubavnika), dok su u vilinskom svijetu najprecizniji. Tri svijeta vilinji, ljudski i onaj zanatlija kadikad se približavaju, a kadikad udaljuju od barda kraćenjem te upisivanjem upadica i dosjetki. U iščekivanju raskošna vjenčanja Tezeja (Duško Modrinić) i Hipolite (Selma Mehić) u šumu bježe četvero ljubavnika oko kojih će se posredstvom upletanja vilinskih čarolija stvoriti više trokuta i zabuna, paralelno će zanatlije spremati ‘’Pirama i Tizbu’’ za vjenčanje, a publika će sve te zapetljancije shvaćati ovisno o životnom iskustvu, bajkovito, humorno ili ozbiljnije slojevito.

S istančanim sluhom za komediju Ivan Simon kao Vratilo licem i tijelom, stvaranjem jezika koji neodoljivo podsjeća na ‘’Tesnu kožu’’, iznimno oblikuje minijature samostalno i u suigri. Uvjerljivi su Aljoša Čepl kao veliki redatelj Dunja s gitarom koji će svaku intervenciju začiniti aluzijom na stvarnost i standardno urnebesan u komedijama, Frula Miroslava Čabraje. Nešto su na početku slabiji Spretko (Matko Duvnjak Jović) i Gladnica (Dora Bogdanović), no kako vrijeme odmiče, izbore se za svoj prostor.

 

Ljudski svijet nema tu lepršavost. Tezej Duška Modrinića prazan je i nezanimljiv, tu da zadovolji formu. Hipolita Selme Mehić izvan gracioznih pokreta nema dovoljno prostora da pokaže svu svoju kritičnost, čuđenje i dubinu koja je upisana u to lice. Ivan Ćaćić kao Lisandar uobičajeno je pouzdan, Hermija Antonije Mrkonjić izgubljena u naivnosti i vriski, Demetrije Antonija Jakupčevića solidan, Helena Ivane Soldo Čabraja taman na finoj granici komičnosti, zajedljivosti, ljubomore i pretjerivanja uvjerljivo iznosi svu prevrtljivost i hirovitost mladenačke ljubavi. Đavolji spletkaroš iz vilinjeg svijeta, Puk Matije Kačana zaluđuje tragikomično zaljubljive žrtve, ali i svojega gospodara Oberona (Armin Ćatić). Protrčko tu nije kao u čitanju Popovskog (Gavella, 2008.) glavna uloga predstave, on je više promatrač, onaj koji umjesto da leti, uskače u lože, šulja se i zavodljivo promatra Hermiju. Ćatićev Oberon ironizira stihove te utjelovljuje glasnog i podrugljivog alfa vilenjaka. Titanija Sandre Lončarić u početku ne dolazi do izražaja da bi u sceni bestijalnosti s pomagarčenim Vratilom, snažnih nagona nakon što je i ona začarana, iznijela vještu ironijsku interpretaciju.Tamara Damjanović je od prošle veće ansambl predstave, Karakaševa ‘’Sjećanja šume’’ 2018. u Gavelli, napravila iskorak.

 

Bez obzira na to što pojedini elementi nisu najspretnije uklopljeni i što su dramaturški prijelazi mogli biti mekši, u cjelini je riječ o predstavi koja je zabavna i funkcionira, ali i ostavlja prostora za promišljanje. Zrcali se tu Shakespeare čak i kad u šumi odjekuje heavy metal te nam pokazuje kako kazalište počinje ovdje i sad. I da vremena nikad nisu toliko mračna da im se ne bismo glasno nasmijali u brk.

Piše: Anđela Vidović

29.11.2021.

Izvor: Express 24 sata

30.11.2021

Obiteljska subota: San ljetne noći

Prva ovosezonska obiteljska subota, rezervirana za 4. prosinca, donosi komediju Williama Sheakespearea San ljetne noći redateljice Tamare Damjanović. S početkom u 19 sati možete uživati u djelu nadahnutim grčkom mitologijom. Ulaznice po cijeni od 40 kuna možete kupiti na blagajni HNK u Osijeku ili online.

29.11.2021

Održana premijera Orašara
Sinoć je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku premijerno izveden balet Orašar. Jedno od najljepših djela baletne literature, bijeli balet glazbenog velikana P. I. Čajkovskog, režirao je i koreografiju potpisao Dinko Bogdanić.
Suradnik redatelja i koreografa je Vuk Ognjenović, dirigirat će maestro Filip Pavišić. Kostimografiju i scenografiju potpisuje Neven Mihić, oblikovatelj svijetla je Tomislav Kobia,  a baletni majstori Sara Epifany Erceg, Laura V. Farrera i Vuk Ognjenović.
Orašara možete pogledati:
29.11.
30.11.
09.12.
11.12.
16.12.
17.12.
18.12.
20.12.
21.12.
22.12.
“Sve što smo iz djetinjstva htjeli sačuvati”
Newsletter