– Ovdje je četvrti put, ali se toliko dobro poznajemo i odlično surađujemo, kao da je ovdje 44. put. Ništa nam ne mora reći dva put, ali svejedno kaže 100 puta – tim je riječima, s osmijehom od uha do uha, Miroslav Čabraja (a.k.a. Laki Topalović) predstavio Subotičanku Olju Đorđević, u čijem ćemo redateljskom rukopisu već od petka, 8. ožujka gledati kultnu dramu Dušana Kovačevića Maratonci trče počasni krug.
S obzirom na to da je premijera komedije Dva u jedan (također u njezinoj režiji) bila u travnju 2023., svima se u kazalištu činilo kao da nije ni otišla.

Intendant Vladimir Ham s ponosom je rekao da je ova predstava rezultat pomnog planiranja, gotovo dugoročnog, dok je Dva u jedan gotovo ad hoc bilo, ali iz već svima dobro znanih razloga – da je Olja omiljena osječka redateljica, profesionalka s dugogodišnjim iskustvom, renomirana, nagrađivana…

– S obzirom na film koji su svi gledali, svi imaju očekivanja i lako se mogao dogoditi flop, no mi smo uvjereni da se nama ne će dogoditi, a nismo bili ni blesavi kopirati film, a i ovako dobra podjela nije tako česta – uz osmijeh je rekao intendant. Da bi bilo sve smješnije, autorski se tim odlučio za igranje na izvorniku pa je ekipi trebao i suradnik za scenski govor, što je ponovno Saša Latinović.

Svakom su intendantu brojevi bitni pa ni Vladimir Ham nije mogao sakriti zadovoljstvo što su već sada dogovorena brojna gostovanja.

– Imamo hit! Predstava se prodaje sama – nadovezao se Miroslav Čabraja, koji posljednjih mjesec i pol rade i pripremaju hit.

– Kad nam Olja bude dala jedan dan slobodno, možda i glas uspijem povratiti – nije se prestajao šaliti Čabraja, naglasivši da je Olja Đorđević ponovno okupila izvrsne suradnike. Uz već spomenutog Sašu Latinovića, scenografkinja je (po prvi puta u HNK-u u Osijeku) Ljubica Petrović, kostimografkinja Dubravka Skvrce (čiji autorski rukopis već znamo), koreografkinja Andreja Kulešević. Glazba je rad Irene Popović i Nikole Dragovića, dok songove potpisuje Danica Nikolić Nikolić. Kreatorica maestralnih maski i vlasulja – zahvaljujući kojima će mnogi iz ansambla biti neprepoznatljivi – je Ružica Miler.

Ona zbog koje su dali sve od sebe pa i više, redateljica je Đorđević. Iako je ovdje četvrti puta, mnogo toga je – prvi puta. Tako se prvi puta uhvatila u koštac s dramom Dušana Kovačevića, autora kojega obožava. Nikomu nije predlagala ovaj komad, jer je čekala da se poklopi i okupi prava ekipa. Predstava je nastala 10 godina prije filma, pa ne čudi da se i osječka ekipa odlučila ne „baviti se filmom“. No, u jednu se ruku ipak bave filmom, jer su Josip Grizbaher (snimatelj i montažer), Tomislav Šilovinac (direktor fotografije) i Maja Božičanin (tehnička podrška) trojac zaslužan za 10-minutni kratki film, hommage crno-bijelom filmu.

– Kovačević se u ovoj drami temama bavi ljudima bez obrazovanja, koji zarađuju na smrti, nasilju, tuđoj nesreći, žene tretiraju kao komade namještaja. Predvidio je i Titovu smrt. Čini mi se da nismo daleko odmaknuli od ’72. – dodala je redateljica, napomenuvši da je rasprodano 17 izvedbi i prije nego što je predstava dovršena.

Prvi puta s Oljom je surađivao Ivica Lučić (trenutačno najstariji osječki aktivni glumac, kako to sam kaže), koji ističe da su se početku veselili jednako kao i završetku.

– Imat ćete suzu u oku od smijeha, ali i grč u želudcu od nelagode – napomenuo je Lučić, ravnatelj Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, koji u ovoj podjeli glumi najstarijega živućega Topalovića, Maksimilijana.

Aljoša Čepl je najmlađi Mirko, Milutina će utjeloviti Duško Modrinić, njegovog oca Aksentija glumi Antonio Jakupčević. Đenka je Vladimir Tintor, Bili Piton bit će Matija Kačan, fatalna Kristina je Petra B. Blašković, a Olja je Ivana Soldo Čabraja.

U „ulozi“ pregaženog čovjeka je Eduard Srčnik (inače inspicijent), a Mirko Ilibašić je pecaroš u kratkom filmu.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

* Kostimi u komediji igraju ključnu ulogu u stvaranju atmosfere, karaktera i humorističnog efekta. Ova je k tomu vrlo osebujna. Jesu li ovako živopisni i konkretni likovi bili zamka ili prednost za kostimografa?

– Za mene su Maratonci Dušana Kovačevića definitivno bili veliki izazov. Ne ukaže se često prilika stvarati tako osebujne likove u rasponu od 24 do 126 godina. Nešto što se na prvi dojam možda i činilo kao zamka, vrlo sam brzo pretvorila u prednost i beskrajno uživala.

* Koliko je važna priprema u kostimima, a pri tom mislim na istraživanje, crtanje, brisanje, kidanje skica – u odnosu na završno „šivanje“?

– Dobra i temeljita priprema ključna je u svakom poslu, pa tako i u procesu stvaranja kostima. To je „kamen temeljac“, kao što su bitne i ništa manje važne sve ostale faze da bi se došlo do onoga finalnoga, funkcionalnoga kostima na glumcu u službi same predstave.

* Znam da je redateljičin plan velom tajne malo oviti sve oko predstave, no nešto nam ipak možete odati – glede koncepta kostimografskog. Jeste li nastojali ostati u kontekstu ili je baš sve pomaknuto, neobičan kostim na neobičnom liku? Usto ne upasti u stereotipe.

– Ako govorimo o kontekstu vremena u kojem je napisan tekst Dušana Kovačevića, po kojem mi i radimo ovu predstavu, a to je 1972., u tom smislu je kostimografski koncept donekle inspiriran tim razdobljem. S druge strane, inspiraciju sam crpila i iz drugih vremenskih razdoblja prošloga stoljeća, ali i raznih drugih medija, kao što su neke suvremene serije, stripovi, tako da je sve vizualno u „pomaknutom kodu“.

* Mnogi će predstavu doći pogledati s očekivanjima, zbog filma. Je li vam to bio pritisak ili ste svi u timu otpočetka „furali svoj film“?

– Moram priznati da nisam nikada radila na projektu za kojim je bio ovako veliki interes i to puno prije premijere. Tomu zasigurno pridonosi činjenica da je kultni film prepoznat kod širih masa i da su očekivanja od predstave u tom smislu velika. Kad me redateljica Đorđević prošle godine nazvala i ponudila mi suradnju, prvi naputak koji je dala je bio taj da „zaboravim na film“, jer mi ovdje radimo nešto drugo. U tom smislu pritiska nema, jer kako ste i sami rekli „furamo svoj film“.

* Poznavajući Kovačevićev komad i redateljicu Olju i njezin rad, glumci će sigurno biti doslovce stalno u pokretu pa ste i to morali riješiti.

– Predstava je fizički zahtjevna, tako da sam se maksimalno trudila olakšati glumcima izborom materijala i krojeva, da pokret bude neometan.

* Kostimi i scena moraju biti u harmoniji, kao što i cijela vizualnost predstave mora biti koherentna cjelina. Jeste li već radili s Ljubicom Petrović?

– Kao što ste i sami istaknuli, kostimi i scena moraju biti u harmoniji. Dobra komunikacija i suradnja scenografa i kostimografa je nužna da bi se to i postiglo. Iako smo prvi put surađivale, mislim da smo kolegica Petrović i ja u tom uspjele i da ćemo u budućnosti imati prilike za nove suradnje.

* Ni osječki ansambl, k tomu s redateljicom Đorđević na čelu, nije vam nepoznanica. Vraćate nam se pa to valjda znači da vam je ovdje ugodno.

– Kada dođem u Osijek osjećam se kao kod kuće i neizmjerno sam sretna što mogu biti dijelom ovoga autorskoga tima koji je redateljica Đorđević okupila, kao i sjajnim ansamblom osječkoga HNK-a. Velika je povlastica raditi u teatru gdje imate na raspolaganju krojačnicu i cijeli tim sjajnih majstora svog zanata, kao i sektor maske koji radi izuzetan posao, te im ovim putem zahvaljujem na divnoj suradnji.

* Što publika može očekivati, što nam smijete odati?

– Ne bih previše odavala. Jedino što mogu poručiti svima koji dođu gledati naše Maratonce da se prepuste. Zasigurno će uživati kao i svi mi koji smo predano i s velikim užitkom stvarali protekla dva mjeseca.

Manje od 72 sata dijeli nas od povijesnoga trenutka (posebice za HNK-a u Osijeku) – praizvedbe baleta Snježna kraljica skladatelja Davora Bobića, kojega je za glazbu inspirirala poznata bajka H. C. Andersena. Inicijativa je to upravo osječkoga kazališta, točnije potekla je od intendanta Vladimira Hama, koji je pokazao dovoljno hrabrosti i maštovitosti (i kako sam kaže – ludosti) da svoj mandat obilježi ovim velikim događajem za kazalište, grad, cijelu Hrvatsku, kazališnu i plesnu umjetnost.

Potaknuo je, naime, skladatelja Bobića da dovrši započeto djelo i da ga uprizore na sceni HNK-a u Osijeku, unatoč činjenici da nemaju profesionalni baletni ansambl, nego su svi plesači u honorarnim odnosima – naglasio je to intendant Vladimir Ham na jučer održanoj
konferenciji za medije.

– No, gdje ima volje, ima i načina – uz smijeh je optimistično dodao intendant, ne zaboravivši naglasiti da do realizacije ne bi došlo da nije bilo koprodukcije sa splitskom HNK-om, a u sklopu projekta K-HNK, inicijative koju nesebično financijski podržava Ministarstvo kulture i medija RH i koja je na scenama Osijeka i Rijeke prije dvije godine već iznjedrila jednočinke Arlecchino i Gianni Schicchi. Iz tih opernih naslova dolazi i suradnja s mladim maestrom Stjepanom Vugerom, koji će dirigirati i praizvedbom.
Izvrstan, iskusan i provjeren tim okupljen je i ovaj puta. Osim spomenutoga skladatelja i dirigenta, riječ je o koreografu i redatelju Sveboru Sečaku (proslavljenom i donedavno aktivnom nacionalnom baletnom prvaku, ali i međunarodnom sveučilišnom profesoru i
znanstveniku), potom Vuku Ognjenoviću (umjetničkom ravnatelju Baletnog ansambla HNK-u Osijeku, suradnika na projektu i baletnog majstora), te Nevena Mihića, kostimografa i scenografa, za kojega intendant u šali dodaje da nedostaje samo apartman da se preseli u
HNK. Zahvalan zbog postojanja konzorcija K-HNK je i Svebor Sečak, jer u protivnom ovako složeni projekti ne bi bili mogući. Ono bez čega scenskog djela ne bi bilo jest glazba, koja je uvjetovala Sečakovu režiju i koreografiju. Sukladno glazbenom smjeru se i koreograf odlučio za neoklasične, stilizirane i etnopokrete. Da bi sveukupni dojam bio posebno bajkovit, suradnju je Svebor Sečak ponudio ilustratoru Zdenku Bašiću, koji uz Franka Dujmića potpisuje i videoprojekcije. Zahvaljujući njima i dinamičnoj izmjeni slika, dobiven je digitalni imaginarni svijet, na što je autorska ekipa posebice ponosna. U stotinu godina u Hrvatskoj je praizvedeno manje od 15 izvornih baleta hrvatskih autora pa je ovaj tim vrjedniji, smatra Sečak.

O glazbi je govorio maestro Vuger, naglasivši da je u svezi glazbe najvažniji skladateljev intimni pristup, ulazak u svijet bajki izborom melodija i motiva. Neven Mihić, zahvalan na još jednoj prilici, prisjetio se prve suradnje sa Sveborom Sečakom na Vragolastoj djevojci 2014. Sretan je što su uspjeli i što je premijera pred vratima. Više od 110 kostima, složena scenografija – ukratko je ono na čemu možemo Nevenu zahvaliti. I ovaj se puta, u dogovoru s autorskim timom, odlučio za tradicionalni likovni izričaj i realnu scenografiju.
Videoprojekcijama je oduševljen i on. Prije nego je riječ dobio Vuk Ognjenović, intendant je Ham rekao da se nada da će vrlo
uskoro doći i taj dan kada će u HNK-u biti održana audicija za radna mjesta u baletnom ansamblu, a do tada Vuk održava vatru.
Riječ je o radnim mjestima koje je HNK-a nekoć imao, naglasio je Vuk, koji se srčano za uspostavu ansambla bori već godinama i ne odustaje i ne posustaje. Pozdravlja suradnju s pomlađenim vrhunskim splitskim ansamblom. Nekoć se primabalerini
splitskog Baleta, Irini Čaban Bilandžić samo divio na sceni, a sada i surađuju u projektu. – Kao nacionalna kazališna kuća, dužni smo gradu podariti baletne naslove dostojne našeg statusa. Ova bombon-predstava svakako je na tom tragu, jer je izuzetno dobra u svim
elementima, a glazba Davora Bobića remek-djelo je ne samo hrvatske, nego i europske scene – zaključio je Ognjenović.

Njegova kolegica Bilandžić (koje pleše naslovnu ulogu Snježne Kraljice) naglasila je važnost ovog projekta za oba grada, zahvalivši na prilici i osječkom HNK-u, ali i pozivu Sveboru Sečaku.

Uz zahvalnost Ministarstvu kulture i medija, intendant je hvala uputio i Gradu Osijeku, osnivaču HNK-a, u čije je ime na konferenciji bila i dogradonačelnica Jasenka Crnković. Povijesnom je ovu premijeru nazvala, veseli joj se i kao dogradonačelnica, ali i osobno, jer je i
sama nekoć pohađala baletnu školu. Uz to, ova joj je Andersenova bajka jedna od najdražih. Za kraj je izrazila nadu da će se želje intendanta Hama i umjetničkog voditelja Baletnog ansambla Ognjenovića što prije ostvariti.