Novosti

Piše: Ljubomir Stanojević^©

O Majci Courage, usput, izvedenoj u Osijeku četiri godine prije postava zagrebačkog HNK i odlične kreacije Mire Župan, Gita Šerman-Kopljar uspješno je propitivala Brechtovo očuđenje. U toj „kronici tridesetogodišnjega rata“, gubeći sinove zarad profita i, dakako, odlično se dramski noseći s glazbom Paula Dessaua, umjetnica je stvorila snažan antiratni naboj.

Uostalom, tada je već za sobom imala iskustvo naslova „Čovjek je čovjek“, u kojemu Brecht progovara o „preobrazbi lučkog radnika Galyja Gaya u vojnim barakama u mjestu Kilkoa“ 1925. Upiti o tome što je i kakav je čovjek, u osobitim životnim uvjetima, ostvareni su u fascinantnoj suigri ansambla u kojemu je Gita Šerman-Kopljar igrala vlasnicu vojne kantine, a glavni muški lik „maloga čovjeka“, irskoga utovarivača u luci Galyja Gaya, tumačio je nezaboravni osječki prvak Franjo Majetić.

Uoči otvaranja obnovljene zgrade HNK u Osijeku, 1984., ali i nedugo potom naša će se umjetnica zaputiti – kao jedina starija članica ansambla  – u radosno (po)igra(va)nje u odličnome pučkom igrokazu s pjevanjem i mudroslovljem „Trenk iliti Divji Baron“, znanoga trojca Senker, Mujičić, Škrabe. Bit će u njemu Habsburg, cesarica Terezija Marija – cesarica Austrije, kraljica Ugarske, Štajerske, Kranjske, Hrvatske, Slavonije etc., „ter žena karvi modre nu plahovite“. Snagom istinske umjetnice Gita Šerman-Kopljar persiflirat će mnoge dotad ostvarene vlastite operetne kreacije, s osmijehom, blagošću i distancirano-ironičnim (samo) razumijevanjem.

(nastavlja se)

Potpis ispod fotografije:

RADOSNO POIGRAVANJE – Velimir Čokljat, Gita Šerman-Kopljar i Davor Panić u pučkom igrokazu „Trenk iliti divji braon“ Senkera, Mujičića i Škrabe (1984. i 1986.)