Novosti

Piše: Ljubomir Stanojević^©

Solisti Opere HNK u 1952./53. bili su tenori Franjo Klokočki, Sergije Foretić i Vlado Rakovec, baritoni Ivan Feher i Nikola Stanković, basi Feliks Ajh i Milan Štagljar. Operetni tenor (imao je važan status u recepciji publike!) bio je Bogdan Jovičin.

Solistice bile su sopranistice Zdenka Rubinštajn, Katarina Sudarević-Đulić, Mica Glavačević i Marija (Mary) Beniš-Barabaš; mezzosopranistice Olga Kocijančić i Danica Bižić; altistica Slavica Pfaff. Honorarna članica, poglavito u Opereti, bila je mlada Gita Šerman.

Evo i članova opernog Zbora, često i s malim, srednjim pa čak i velikim ulogama (i to ne samo u glazbenim – opera i opereta – nego i u dramskim predstavama, kadikad čak i u baletu!).

To su: Ivan Cezner (ujedno i dugogodišnji operni inspicijent), Radomir Gudelj, Adam Jožef, Franjo Kusik, Ivica Ladić, Adam Levang (potonja dvojica dojmljivi interpreti brojnih operetnih uloga, a Levang i opernih i dramskih), Slavko Lukman, Ljubo Ojdanić (čuveni harmonikaš iz partizanskog kazališta KNOS-a), Edo Rigler, Petar Seligman, Savo Terzić, Milan Udović, Dušan Vuković i Ratko Žura.

Zboristice bile su: Slava Benić, Tinka Bošković-Stahuljak, Slavica Dopša, Jelisava Duboković, Tonka Dusparić (dugogodišnja arhivarka i tajnica u Operi), Hermina Fric, Ana Giriček, najdugovječnija zaljubljenica u teatar Katica Grgačević; Katica Horvat, Zlata Jakob, Zdenka Kelek, Jelka Kusik, Slava Lajnauer, Josipa Makarčuk, Slavica Marin (također iz KNOS-a, poslije postala kazališna garderobijerka) i Malvina Najman.

Balet je, uz Stjepana (Štefana) Suhyja (i kao plesača) imao temeljni oslonac u solo plesačici Argene Savin. Bile su tu još i Jelena Suhy, Elza Sarka, Mirjana Šantak (kasnije postat će istaknuta glumica-lutkar); „ugovorne“ članice Baleta Štefica Heler (najstarija i najdulje aktivna osječka balerina, pristupila je osječkom Kazalištu 1949. god. sa nepunih 13 godina; koreografkinja i baletna pedagoginja) i Eugenija Poljakov, te honorarne članice Branka Loparac i Magda Perči.

Zanimljivo, u Baletu je tada – kao prva njezina vokacija – plesala i operetna i operna pjevačica Zorica Barač (kasnije Pintarić). Slično se dogodilo i s – tada baletnim plesačem Ratkom Petkovićem, koji će postati istaknutim dramskim glumcem, prvo u osječkom HNK-u potom u sarajevskom Narodnom pozorištu.

Plesač Josip (Joža) Komljenović postat će poznat u Osijeku i u Rijeci, osobito kao koreograf. A najistaknutije plesačko ime – tada kao „ugovorni“ član osječkog Baleta – zacijelo je Antun Marinić, kasniji baletni prvak sarajevskog Narodnog pozorišta, koreograf, redatelj i baletni ravnatelj, pedagog.

Plesači bili su još: Mladen Gojanović, „ugovorni“ Đorđe Ivančević i Josip Bušelić te honorarci Slavko Matekalo, Josip Sabo (kasniji dugogodišnji šef maskersko-vlasuljarske radionice HNK) i Zvonko Štern.

Spomenimo još i pomoćno umjetničko osoblje iza scene; korepetitora Baleta Edu Klajna, inspicijenta i pomoćnika korepetitora Opere Marijana Kristića, opernu suflerku Tonku Vukas, dva dramska inspicijenta Dragana Modica i Samuela Đurakovića i dramske suflerke Bosu Đurković i Ankicu Aparac.

Sljedeće kazališne sezone (1953./54.), ponovno uz 21 premijeru i čak 29 repriznih naslova, Kazalištu će pristupiti novoangažirani umjetnici. To su, u Drami: Mirko Bulović, Dušan Đorđević, Branko Rabat i Radoslav Simić, a u Operi: Atila Bauer, Regina Čanić Jambrošić, Augusta Janeček, Ružica Salma i Almas Tudaković te značajni i ugledni dirigent, Karlo Radinger.

Eto, tako je nekada bilo…

*Posuđeno od Božidara Violića

Potpis ispod fotografije:

Nikola Stanković (Pomet) i Franjo Klokočki (Ugo Tudeško) u komičnoj operi „Pomet“ Ive Lhotke-Kalinskog. Dirigent: Dragutin Savin. Redatelj: Ivan Marton. Premijera: 28 lipnja 1951. (Studio Szege, Osijek)