Novosti

MIRKO ČAGLJEVIĆ

14.07.2022.

Piše: Ljubomir Stanojević©

 

  1. srpnja 2013. u rodnom je Vukovaru, u 66 godini, umro Mirko Čagljević, umirovljeni operni solist HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji je umjetničku karijeru počeo – u Osijeku.

 

Rođen je u Vukovaru 19. srpnja 1947. i u rodnom gradu završio je Ekonomsku školu. U davnom zapisu u listu „Kazalište“ (Osijek, 1977.), Čagljević je ovako opisao svoj početak: „U jednom razgovoru s prijateljem, Vukovarcem Augustinom Halasom, koji je u to vrijeme već radio u HNK-u kao glumac, na njegov poticaj javio sam se na natječaj Dječjeg kazališta u Osijeku. Tu su me primili, poslije audicije, ali ja – po savjetu profesorice Božice Sitarić-Miler (članice audicijske komisije za glazbeni dio), a/li i po vlastitom nahođenju – odlazim na audiciju u Hrvatsko narodno kazalište, i također bivam primljen.“

 

Bila je to godina 1973. A od 1. siječnja 1974. – s kraćim prekidom sljedeće godine – Mirko Čagljević član je Zbora Osječke opere (do jeseni 1979.) te od studenoga 1979. do rujna 1983. njezin solist. Poslije toga prešao je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i tamo bio istaknuti solist tri desetljeća, nastupajući / gostujući i na drugim opernim pozornicama.

 

U Osijeku igrao je raznolik repertoar, i to i u Drami: „Čovjek je čovjek“ i „Majka Hrabrost“ (Brecht), „Lisistrata i NATO“ (Hochhuth), „Karneval cvrčaka“ (Jirsak-Kekanović), „Krvava svadba“ (Lorca); u opereti i mjuziklu: „Spli’ski akvarel“ i „Mala Floramye“ (Tijardović), „Šišmiš“ (Strauss), „Grofica Marica“ (Kálmán), „Guslač na krovu“ (Stein-Bock), „Slavonska rapsodija“ (Mihaljević), „Dundo Maroje“ (Držić-Stražičić-Jusić). Ipak, glavnina njegovih uradaka bile su solidne role u brojnim operama, u širokom rasponu od Monteverdija („Povratak Odiseja u domovinu“) do Brkanovićeva „Ekvinocija“, Bjelinskijevih „Zvona“ i/li Savinove opere „Ja sam ja“.

 

Za povijest važno je zabilježiti bar „reprezentativni uzorak“ Čagljevićevih ostvarenja na osječkoj opernoj pozornici. To su: Fiorello (Rossini „Seviljski brijač“), Gašpar Alapić (Zajc, „Nikola Šubić Zrinjski“), Knez Yamadori (Puccini, „Madamme Butterfy“), Commissionario (Verdi, „Traviata“), Silvano (Verdi, „Krabuljni ples“), Rinaldo (Galuppi, „Seoski filozof“), Schaunard (Puccini „La Bohème“), Miška (Egk, „Revizor“), Vlaho (Gotovac, „Stanac“), Taulo (Gotovac, „Dalmaro“), Belcore (Donizetti, „Ljubavni napitak“), Lescaut (Massenet, „Manon“), Turiddu (Mascagni, „Cavalleria rusticana“), Ljudevit (Lisinski, „Ljubav i zloba“). Većinu tih predstava režirala je Nada Murat, potom Dragutin Savin, a dirigenti bili su Željko Miler i Antun Petrušić – sjajni dugogodišnji kvartet osječkih opernih znalaca (od kojih je živ još samo maestro Antun Petrušić).

 

Mirko Čagljević bio je kazalištarac s uvjerenjem, uporan, marljiv, ambiciozan. Uspješan. I ostvaren! Pokopan je na vukovarskom Novom groblju, 17. srpnja 2013.

 

Potpis ispod fotografije:

Mirko Čagljević u pripremi uloge u osječkom „Revizoru“, Wernera Egka (18. lipnja 1980.)

Moglo bi vas zanimati

Newsletter