27.01.2022.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Jedna od zacijelo meni dragih predstava – od čije je premijere prošlo više od četiri desetljeća (29. listopada 1981.) – opera je „Manon“ francuskog skladatelja Julesa Masseneta.
U svojim bilješkama, redateljica Nada Murat (1927. – 2009.) navodi:
„Glazba je zapravo ta, koja zavodi na čipku, luksuz… A to i je ono dominantno u svakoj operi. Međutim, potrebno je nečim zainteresirati publiku. Jer je glazba divna, ali nije Verdi, nije Puccini. Arije traju beskonačno dugo, isto tako dueti. Zato moramo napraviti nešto što će u svakoj slici zainteresirati… Važno nam je zadržati publiku do kraja predstave u gledalištu, jer kod nas publika tako nemilice odlazi sa predstave ako nije ničim motivirana… I čovjek se onda pita: za koga radi sve to što radi?“
Ta je početna bojazan redateljice Murat – uzmemo li u obzir samozatajnost te umjetnice i posvemašnju njezinu kritičnost – bila neosnovana. Tadašnji muzički kritičar Glasa Slavonije Lj(udevit) Sekošan naslovit će svoju kritiku (31. listopada 1981.) „Uspješan početak“… „kojom je osječki operni ansambl vrlo uspješno realizirao još jedan težak i složen muzičko-scenski zadatak. Umjetnički i glazbeni rukovodilac, dirigent Željko Miler, potpuno je ostvario stilsku preciznost cjelokupnog opernog ansambla pri izvedbi ovog tipičnog intimnog lirskog opernog djela… Posebne zasluge… svakako pripadaju i redatelju Nadi Murat, te scenografu i kostimografu Vlasti Hegedušić za originalna scenska rješenja.“
Kritičar osobito hvali „briljantnu sugestivnost scenski i pjevački ostvarenu kreaciju Manon Lescaut, kojom je osječka sopranistica Olga Vulić još jednom potvrdila svoje izuzetne kvalitete… oduševivši osječku publiku. Punom uspjehu ove operne premijere pridonijeli su i korektne i uvjerljive kreacije ostalih protagonista – glavnog muškog lika Luciana Manzina… Mirka Čagljevića… Velimira Zgrablića… Almasa Tudakovića… Josipa Lešaje… i Josipa Šalića i Ivana Stanića…“
Iz te postave, od spomenutih (nažalost – osim Ivana Stanića – danas pokojnih umjetnika), umirovljeničke dane provodi u Rijeci nacionalna operna prvakinja Olga Vulić (danas Šober). Provodi ih nimalo umirovljenički: zajedno sa suprugom, opernim prvakom Bojanom Šoberom, „rasprostire“ svojom, i fizičkom i pjevačkom elegancijom, nepresušni talent na mnogobrojnim koncertima u zemlji, ali i u inozemstvu. Njezin glas još uvijek „zvoni“ – gotovo kao iz vremena kada smo je zvali – „naša Olgica“…
Potpis ispod fotografije:
Olga Vulić (Šober) kao Manon i Luciano Manzin kao Des Grieux