18.01.2024.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Dvadeset četiri godine prošlo je od smrti Frana Krtića (Zelenika u Boki kotorskoj, 4. listopada 1920. – Osijek, 15. siječnja 2000.), najstarijega i najdugotrajnijega osječkog glumca, dugogodišnjeg prvaka Drame HNK u Osijeku. Glumac koji je od 1958., s iznimkom dvije godine rada u mostarskome kazalištu, više od četiri desetljeća umjetničkoga angažmana posvetio voljenome Osijeku, umro je kad je imao 80 godina.
Da je Osijek volio – neporecivo je. I da mu je Osijek tu ljubav uzvraćao čudesnom puninom koja ga je nadahnjivala i u čijem je ozračju stvarao – doista je neupitno. Rođen je u Zeleniki u Boki kotorskoj, školovao se u Herceg Novome i u Dubrovniku u kojem je, zahvaljujući glumcu i redatelju Vatroslavu Hladiću, dobio prvi glumački angažman 1944. godine. Slijedili su angažmani u kazalištima Bjelovara, Zadra, Pule, Mostara, Subotice i Osijeka. Potonji je bio doživotan!
Baveći se pola stoljeća teatrom, Frano Krtić izgradio je iznimnu glumačku osobnost. Igrao je u 496 (različitih) predstava, režirao je 42 kazališna komada, sudjelovao je u radijskim, TV i filmskim projektima. Bio je uzbudljiv glumac, izrazite glumačke energije i snažnoga temperamenta, često neukrotiv. Životno vezan uz suprugu Ditu, partnericu na sceni i potom uz scenu (inspicijentica i šaptačica), izgradio je sadržajan svijet ljubavi u koji je vjerovao, poput riječi izlivenih na zvonu mauzoleja obitelji Račić u blisko-zavičajnome Cavtatu: „Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan“.
Uz bogat kazališni rad, posljednje desetljeće života Frano Krtić intenzivno se bavio zapaženim spisateljskim poslom objavivši nekoliko knjiga poezije, proze i dramskih igrokaza za djecu, od kojih je dva prikazalo osječko Dječje kazalište. Najveći uspjeh ostvario je vrsnim literarnim uratkom Dita, autobiografskim zapisima o vremenu i okolnostima Drugoga svjetskog rata u kojem je spašavao Židove. Provjera toga priznanja i humanističkoga angažmana donijela je Frani Krtiću naslov Yad Vashema – Pravednika među narodima, na koje je umjetnik bio osobito ponosan.
Frano Krtić već više od dva desetljeća nije među nama; njegovo je mjesto u kazališnoj kavani prazno. Ali, ostala su sjećanja… Neka mu je mir u snovima u koje je otišao!
Potpis ispod fotografije:
FRANO KRTIĆ kao poljski kralj Bazilije u drami Pedra Calderóna de la Barce „Život je san“, u režiji Branka Mešega na pozornici HNK u Osijeku, 1965.