K-HNK: ENIGMATSKE VARIJACIJE – Gostovanje HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Koprodukcija Hrvatske drame s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu i suradnja s Talijanskom dramom

„Enigmatske varijacije“ neobična su ljubavna priča i svojevrstan triler suvremena francuskog pisca, filozofa, dramatičara i filmskog redatelja Éric-Emmanuela Schmitta napisana 1996. godine. U drami „Enigmatske varijacije“ dva lika, jedan uspješan pisac i jedan novinar, u bezbrojnim varijacijama vode nas kroz napetu priču, koja poput kakva psihološkog krimića otkriva ljubavni odnos svakoga od njih prema tajanstvenoj ženi. Žena, koja je za obojicu emotivno vrlo značajna ostaje skrivena, a brzi i neočekivani obrati završavaju iznenadnim raspletom koji otkriva kako zapravo ništa nije onakvo kakvim se činilo. Naslov ove intrigantne drame referira se na djelo britanskoga skladatelja Edwarda Elgara „Varijacije na izvornu temu“, djelo koje prema riječima samoga skladatelja skriva jednu melodiju koju ne razumijemo, koja je neuhvatljiva, istodobno prisutna i odsutna. Sukob dvojice muškaraca ujedno predstavlja i sučeljavanje dvaju suprotnih principa, pogleda na stvarnost, život, stvaralaštvo i običnu svakodnevicu, ljubav i žudnju, sve isprepleteno s autorovim autobiografskim preokupacijama o ljubavi, smrti, bolesti, samoći… Ovaj intrigantan komad režirala je jedna od najvećih umjetnica hrvatskoga glumišta Neva Rošić, koja je isti tekst protekle sezone s golemim uspjehom postavila u Talijanskoj drami.

U „Enigmatskim varijacijama“ gledamo dva dramska prvaka, riječkog Aleksandra Cvjetkovića kao pisca nobelovca i zagrebačkog Luku Dragića u ulozi novinara.

Kontrola i doziranost emocija pružaju užitak gledanja ove predstave, svaki gledatelj u svojoj glavi vrti nekoliko mogućih inačica svakog preokreta, da bi se na kraju priče suočio s činjenicom kako je autor stvorio priču o ljubavi dva muškarca i jedne žene koja je nepredvidljiva baš kao i ljubav sama. Svega toga bila je i te kako svjesna Neva Rošić te je svoju režiju svela na čisti minimalizam. No iz njega se jasno vidi da je s glumcima pomno radila na svakoj emociji, kako onoj koju treba pokazati tako i onoj koju treba sakriti. Zbog toga obojica (Aleksandar Cvjetković i Luka Dragić), kao u skladbi po kojoj je drama dobila ime, imaju svoj dio partiture u kojem istinski blistaju. Bojana Radović, „Večernji list“