ORAŠAR – Baletna minijatura

Petar Iljič Čajkovski

ORAŠAR

(BOŽIĆNE MINIJATURE)

Isječci iz baleta

Iz rekonstrukcije predstave Baleta HNK Zagreb iz 1970. godine

Libreto Marius Ivanovič Petipa prema priči Ernesta Theodora Amadeusa Hoffmanna u obradi Alexandrea Dumasa sina

Koreograf i redatelj – Waczlaw Orlykowski

Prenio: Dinko Bogdanić uz suradnju Vuka Ognjenovića

Dirigent – Filip Pavišić

Scenograf – Günther Schneider-Siemssen

Kostimografkinje – Ika Škomrlj, Diana Kosec-Bourek, s citatima Lea Beija

Rekonstrukcija predstave i adaptacija za HNK u Osijeku – Žorž Draušnik

Oblikovanje svjetla – Žorž Draušnik

Asistentica kostimografije – Barbara Bourek

Baletni majstor – Vuk Ognjenović

Izvođači:

 1 slika

 KLARA – Laura Špindel/Lucija Horvat

DROSSELMEYER, KLARIN KUM  – Gordan Marijanović

LUTKE:

COLOMBINA – Helena Horvat

HARLEKIN – Neven-Lucijan Davidović

PIEROT – Rafael Moura

MARKENTENDERICA – Lucija Horvat

GRENADIR – Danijel Novoselac

2. slika

DROSSELMEYER, KLARIN KUM  – Gordan Marijanović

KLARA – Laura Špindel

ORAŠAR – Vuk Ognjenović

3. slika

SNJEŽNA KRALJICA – Sara Epifany Erceg

SOLO PAHULJICE –  Helena Horvat, Lucija Horvat, Anja Bašnec / Lucija Firi

KLARA – Laura Špindel

SNJEŽNE PAHULJICE –  Anja Bašnec, Lucija Firi, Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković / Dora Luketić

4. slika

 KRALJ DVORCA SLATKIŠA – Gordan Marijanović

TORTE – Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković

PLESOVI:

VILA ŠEĆERA – Laura Špindel

ŠPANJOLSKA ČOKOLADA – Vuk Ognjenović, Lucija Horvat

TURSKI MED – solo: Laura V. Farrera

 Danijel Novoselac, Armando El-hag Hassan

Maria Holjevac, Dora Luketić

Vanja Dušić, Neven-Lucian Davidović

KINESKI ČAJ – Anja Bašnec, Lucija Firi

ŠIVA – Ina Delić, Maja Frankić, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković

 ŠVICARSKI BOMBONI I PRALINE –  Sara Epifany Erceg, Helena Horvat, Laura Špindel

ARAPSKA KAVA –  solo: Lucija Horvat, Rafael Moura

Anja Bašnec, Ivona Pruti, Ina Delić, Maja Frankić / Petra Lucija Živković

UKRAJINSKA MARMELADA –  Neven-Lucian Davidović, Vanja Dušić

Armando El-hag Hassan, Danijel  Novoselac, Vuk Ognjenović

VALCER CVIJEĆA – Anja Bašnec, Sara Epifany Erceg, Helena Horvat, Lucija Horvat, Lucija Firi, Dora Luketić, Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković

(Vanja Dušić, Danijel Novoselac, )

FINALE – svi

Inspicijentica –  Irena Budak

Planetarno voljen, svim generacijama dobro poznati balet “Orašar” o djevojčici Klari i drvenome orašaru koji se preko noći pretvara u princa nastao je prema noveli E. T. A. Hoffmanna “Der Nussknacker und der Mäusekönig” objavljenoj 1889., koju je kasnije obradio Alexandre Dumas sin. Libreto za balet proizašao je iz suradnje samog Čajkovskog i Mariusa Petipa, plesača, koreografa i baletnoga pedagoga svjetskoga glasa.

Prije no što će se upustiti u skladanje svog posljednjeg baleta, Čajkovski se u ožujku 1891. odazvao pozivu da po Americi dirigira vlastita djela. Putovanje ga je prvo preko Berlina dovelo u Pariz gdje je došao u kontakt s instrumentom prozvanom prema njegovu izumitelju – bila je dakako riječ o Celesti. Bio je toliko očaran zvukom celeste, da je odmah odlučio kako će je svakako upotrijebiti u svojoj sljedećoj partituri. Svome je nakladniku Jurgensonu zato napisao pismo, te zatražio da odmah kupi celestu po cijeni od 1000 maraka. Pritom ga je, međutim, zamolio neka kupljeni instrument nikome ne pokazuje, budući da je strahovao da bi ga  Rimski-Korsakov ili Glazunov mogli preduhitriti i prije njega u nekoj skladbi posegnuti za neobičnim efektima tog glazbala.

Pa ipak, Čajkovski nipošto nije prvi skladatelj koji je za celestom posegnuo u nekom od svojih djela. Dvanaest je godina prije njega to učinio danas zaboravljeni Widor u svome baletu “La Korrigane”.

Tijekom putovanja (i dirigiranja) zapadnom Europom, Čajkovski se intenzivno dopisivao s koreografom Petipaom i direktorom Carskog baleta u Sankt Peterburgu. Prvu verziju libreta za “Orašara” pokazao je tako Petipau koji je u njoj prepoznao velik potencijal za svoju koreografiju, te skladatelju predao skicu glazbenih ulomaka koje bi još trebao pridodati baletu kako bi priča bila potpuna. Iz ove je sjajne suradnje izrastao veliki balet koji nas uvijek iznova, još od praizvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt Peterburgu, vraća u bajkovite predjele djetinjstva. Kako se Petipa tijekom priprema za praizvedbu razbolio, koreografiju je preuzeo njegov asistent, Lav Ivanov. Gotovo je nevjerojatno za povjerovati da je ova božićnim začinima namirisana priča o djevojčici Klari i igrački koja se u njezinu snu pretvara u princa doživjela neuspjeh na praizvedbi, 1892. Iste je večeri, naime, premijerno izvedena i opera “Jolanta” Petra Iljiča Čajkovskog koju je publika dočekala s popriličnom blagonaklonošću. Sam je skladatelj jednom od svojih prijatelja tako napisao: “Opera je prijateljski primljena, ali ne i balet. Iskreno govoreći, bio je pomalo dosadan, usprkos raskošnoj scenografiji. Novine su me ponovno slistile.”

Loše kritike teško su povrijedile osjećajnog majstora-skladatelja koji je stvorio svjetlošću i radošću neprestano prožet balet, te se u smiraj života u ime svih ljudi velika srca vratio natrag u djetinjstvo i živo ga smjestio u svevremensku glazbu. Uzrok neuspjeha baleta možda bismo ipak trebali pripisati inscenaciji, jer “Ščelkunčik suita” (op.71) je 7. ožujka 1892. doživjela velik uspjeh, a skladatelj je u nju uvrstio čak osam točaka baletne glazbe.

Usprkos prvobitnom neprihvaćanju, “Orašar” je iz ružnog pačeta prerastao u čaroban bijeli balet koji je i dan-danas neizostavna “stavka” repertoara svake kazališne kuće s baletnim ansamblom. Riječ je o baletu s jednom od najnježnijih minijaturnih uvertira bez čela i basa čija nas doista svijetla orkestracija uvodi u prvu sliku prvoga čina: svečano, blagdanski urešeni dnevni boravak gradonačelnika njemačkoga grada s početka devetnaestoga stoljeća.

A koliko god se ova božićna bajka u prvi mah možda doimala plošnom, riječ je o priči o odrastanju, prolaženju kroz različite faze inicijacije prema odraslosti kroz koje djevojčica Klara putuje u snu, riječ je o kušnjama i mukama, o svijetu koji je zao i prepun nesnošljivosti, koji ljude tako na neki način prisiljava da bježe u vlastite svjetove i snove.