22.12.2022.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Ne, nju ne mogu zaobići, mimoići, zaboraviti: balerina moje mladosti, i to vrsna. I sjajna osoba. Nikada nije mistificirala kazalište. A podavala mu se – do kraja. I to joj je, samo, bilo – normalno. Štefanija – Štefica Heller. Na sreću živa i – koliko to godine dopuštaju – zdrava.
Rođena je u Osijeku, 1936. U HNK-u bila je od 1952. do 1976., a jednu je sezonu, 1956./57., („zbog ljubavi“, kako kaže) provela u Baletu Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Otkud se vratila rodnome gradu i tu ostala. Cijeli život.
Pišući, nedavno, o osječkoj sezoni 1952./53., spomenuo sam i balerinu Heller. Ta – i sljedeće! – sezona s nebrojenim premijernim i repriznim naslovima, i za današnje pojmove enormnim brojem predstava, i kod Štefice je pedantno zabilježena: plesala je u 138 predstava! Sljedeća sezona bila je umjerenija: „samo“ 85 predstava. 223 predstava ukupno, u dvije sezone, bilježi spomen u svojoj teatrografiji.
Štefica moje mladosti!
Počela je raditi u HNK-u zapravo od 1. rujna 1949. godine, kada je bila nepunih trinaest. 31. prosinca godine 1950. u „Ivici i Marici“ Amanda Alligera – Dragutina Savina bila je, dakako, Marica – uz Ivicu, koga je tumačio desetogodišnji Silvio Foretić (sin tadašnjeg osječkog tenora Sergija). Foretić je u međuvremenu postao skladatelj, dirigent, pijanist i profesor suvremene glazbe na njemačkim sveučilištima (Köln, Essen, Duisburg); Štefica je ostala u Osijeku i poslije baletne karijere u HNK-u postala je ugledna baletna pedagoginja: vodila je baletne studije u Đakovu, Borovu, Slavonskome Brodu… Ali, najdulje, 20 godina – u osječkome Dječjem kazalištu.
Dvadeset godina rada i strpljenja, tako je u jednom intevjuu opisala sebe Štefanija Heller, baletna pedagoginja koja je generacije učila i naučila baletu.
– Uzmete li u obzir da je u punih dva desetljeća kroz Baletni studio Dječjeg kazališta prošlo svake godine 60-ak novih polaznica, onda vam ne moram ni reći koliko ih je prošlo kroz moje ruke. Dobro se slažemo, dogovaramo se i tako ide godinama. No, svatko tko se želi baviti baletom mora znati da je potrebno mnogo odricanja, rada i strpljenja. Plešete doslovce i kad ste bolesni, držite se rasporeda i morate biti u odličnoj kondiciji. Tek tada s ponosom možete reći da ste prava balerina – ističe Štefanija Heller.
O osječkom HNK-u sa sjetom ističe „Radovao me je nastup u svakoj predstavi, a posebno sam voljela plesati karakterne uloge. Rado se sjećam Savinove „Balade“, zatim baleta „Đavo u selu“, Ciganke u „Trubaduru“, nastupa u „Aidi“, „Teni“, „Viktoriji“, „Ruletu srca“, „Jalti, Jalti“ i mojim posljednjim predstavama – „Morani“ i „Grofici Marici“. U nekim sam predstavama igrala i po nekoliko uloga, a bila sam često i asistent koreografa; nastupala sam i u dramskim predstavama. Kazalište mi je, kao priznanje, dodijelilo Nagradu „7. prosinca“.
Štefanija – Štefica Heller još i danas sjaji svojim optimizmom. Poklanja Arhivi HNK svoje „zlatne danke“ u albumima; za neke druge ljude, za povijest. I raduje se životu, ne bez razloga: ta, tek je u osamdesetsedmoj…
Potpis ispod fotografije:
Balerina Štefanija – Štefica Heller