13.07.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Rođeni Šibenčanin (1952.), Nenad Inđić bio je nadasve originalan i kao glumac i kao osoba. Radio je mnogobrojne i raznolike poslove, ali nadasve mu je bilo stalo do kazališta i do – poezije. Za angažman u osječkom HNK-u (1975.) bio je presudan njegov – talent. Imao ga je u izobilju. U devet osječkih sezona to je i dokazao, s tridesetak ostvarenih uloga, uglavnom velikih i naslovnih (poput Macbetha, ili Jasona u Euripidovoj, „Medeji“).
Poslije Osijeka i Zenice Inđić je ahasferski lutao: od Berlina do Vancouvera (država Washington SAD). Onako, kako je nekad Glumac pobijedio Pjesnika, stvari su se obrnule: u sedamdeset i nekoj piše izvanredne kritičke zapise, (auto)biografske refleksije i komentare koji se nimalo ne tiču samo njega („Niotkuda za nikuda“, 2022.; topla preporuka: trebalo bi ih objaviti, po mogućnosti – u Osijeku!). I poeziju, dakako (zbirka „Suton“, 2022.).
„Oproštajna ljubavna pjesma“ novi je Inđićev uradak (2023.), iz zbirke „Pepeo“.
Nenad Inđić
OPROŠTAJNA LJUBAVNA PJESMA
Odlazim s prvim sutonom.
Zauvijek.
Napuštam te zlonamjeran poput vječnosti.
Slatkorječiv kao samrtni anđeo.
Prate me odjeci objelodanjenih grijehova i zadah pokajničkog zanosa.
Tvoj posljednji dodir je iznova nađena ugasla vatra.
Reinkarnacija mrtve strasti.
Zatajni dodir izbezumljenog usijanja.
Strašilo moje krotke ljubavi briše tvoje nedoplakane suze.
Odlazim.
Prospi moj žitki pepeo po kasnim, jutarnjim zvijezdama.
Potpis ispod fotografije:
Zanesenjaci… u „Zanesenjacima“ T. Jonesa i H. Schmidta (1977.): Marija Raljević i Nenad Inđić.
Snimio: Rudolf Bartolović.
Arhiva HNK u Osijeku.