06.07.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Ove godine bijaše četrnaesta obljetnica prerane smrti omiljenog osječkog glumca Augustina Halasa (Vukovar, 7. travnja 1945. – Osijek, 23. svibnja 2009.).
Halas je bio glumac koji je više dao kazalištu nego što je ono dalo njemu. Nije bio prvak, ni nositelj (osim iznimno) glavnih uloga, ali je bio glumac koji je “išao” iz predstave u predstavu, solidan i pouzdan. U drami i u opereti/mjuziklu, igrao je i u Dječjem kazalištu u Osijeku i u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu.
U osječki angažman došao je 1972. kao 27-godišnjak i ostao do smrti, odigravši oko sto uloga. Počeo je kao Cléante (Molière, “Umišljeni bolesnik”), Hemon (Anouilh, “Antigona”), Stanko (Tucić, “Povratak”), Zaručnik (Lorca, “Krvava svadba”).
Glumački sazrijevajući, ulazio je u dramske karakterne role: Siro (Machiavelli, “Mandragola”), Rački (Tomaš, “Zlatousti”), Leopold (Tabori, “Mein kampf”), Markiz (Begović, “Male komedije”), Marinko (Špišić, „Jug 2“).
Odigrao je plejadu krležijanskih likova: Policijski pristav (“U agoniji”), Lazar Margetić (“Vučjak”), Fratar i Nostradamus (“Put u raj”), Feldkaplan Anton Boltek (“Vučjak”), Silberbrandt (“Gospoda Glembajevi”), Herkules (“Kraljevo”), više likova u kontaminaciji “Adam i Eva” – “Hrvatska rapsodija”.
Halas je sudjelovao u mnogim operetama: Tijardovićevim „Spli’ski akvarel“ i „Mala Floramye“, Albinijevom „Barunu Trenku“, Kálmánovoj „Grofici Marici“, Straussovu „Šišmišu“, Lehárovoj „Veseloj udovici“. Bio je i mjuziklski glumac („Guslač na krovu“ Stein-Bock-Harnicka, oba mjuzikla Osječanina Branka Mihaljevića – „Slavonska rapsodija“ i „Osječki karusel“ i dr.)
Ne treba ni reći kako je svojim kreacijama osvojio simpatije najšireg dijela osječke publike.
I to je samo dio Halasova kazališnog življenja i profesionalnih ostvarenja. Da je poživio, zasigurno bi ih ostvario još mnogo više.