22.06.2023

MAESTRO LAV MIRSKI (Uz 130. obljetnicu rođenja)

Piše: Pavle Blažek (1930.-1988.)

 

Izrasta iz mraka dirigentski pult, rasvijetljen je diskretnom svjetlošću svjetiljke i tako se neprimjetno pred mojim očima ovaj cijeli prizor pretvara u veliku dimenziju i asocijaciju rada.

 

I tako izrasta jedan čovjek uz ovu noćnu muziku, on se zajedno s njom otkriva u svojem magistralnom putu, velikom putu muzičkog radnika. Izrasta u ovu večer dugogodišnji rad našega Maestra, rad uporan i neprocjenjiv, ali evo vremenski mjerljiv…

 

Maestro Mirski punih pedeset godina svoga rada darovao je gradu, on je poklonio ovome gradu najljepše darove, to su darovi duše jednog velikog čovjeka i jednog neuništivog srca umjetnika.

 

A Maestrov rad je upravo bio takav. Počivao je na vječitom traženju najljepšega, ali i najtežega puta, njegova neprocjenjiva muzička kultura, upornost i umjetnički nerv podigli su ga u najeminentnija imena onih ljudi koji su svoje zadatke najuspješnije rješavali, uz pomoć srca, inteligencije i čovječnosti.

 

***

 

…rasplamsava se večeras muzika, njeni elegantni skokovi podsjećaju na hod ponosne srne koja je pošla na izvor života. Raste noć zajedno s muzikom i u njoj se razigrava plameni plemeniti žar jednog upornog trajanja muzike koja svojom ljepotom preobražava ljude, očarava nas i čini da postajemo i postanemo i mi skladni kao muzika.

 

I tako traje ta muzika, traje spoznaja o stvaralačkom radu jednog čovjeka koji je učinio za svojih pedeset godina rada veliki spomenik u srcima ljudi…

 

Arabeska skladnih tonova raste…

 

(„Zapis“, Glas Slavonije, Osijek, 1.V.1967.)

 

 

Odabrao: Ljubomir Stanojević

 

 

Potpis ispod fotografije:

Lav Mirski (Zagreb, 21. lipnja 1893. – Osijek, 29. travnja 1968.), dirigent, ravnatelj Opere i intendant HNK (1956.-1961.) – najznačajnija je osobnost kazališnog prošloga stoljeća u HNK u Osijeku. „Pokojni Lav Mirski dao je svom voljenom Osijeku gotovo pedeset godina raznovrsnog i neobično plodnog rada“ (dr. Dragan Mucić)

02.05.2023

Šarmantna, spontana i inteligentna komedija u rukama iskusne redateljice

Bila prva u mandatu novoga intendanta ili zadnja dramska u sezoni, posve je nebitno ako je predstava dobra, a najnovija je premijera osječkoga HNK-a – vodvilj Raya Cooneya Dva u jedan (u izvorniku Out of order) bila upravo to, što su najbolje potvrdile izvrsne reakcije oduševljene publike od gotovo prve minute pa sve do kraja. Reklo bi se da su svi vladali svime, jer je toga petka, 21. travnja, sve izgledalo kao vrlo dobro odrađen posao.

U rukama iskusne i, kako piše u knjižici, „omiljene i znane“ Beograđanke sa subotičkom adresom Olivere Đorđević (treći put režira u teatru u kojem je i njezin otac davne 1966. započeo svoju glumačku karijeru), ova je komedija zabune šarmantno, spontano i inteligentno nasmijala osječku publiku. Smijali su se ludorijama, prijevarama i zapanjujućim slučajnostima koje ugledne buržoaske ljude koji se šuljaju po hodnicima londonskoga hotela dovode u bezizlazne i škakljive situacije.

Osim diplomom režije novosadske Akademije umetnosti, Olja Đorđević može se pohvaliti i završenom Jefferson Performing Arts High School u Portlandu (Oregon). Za pohvalu joj je, stoga, i ova vrlo sigurna izvedba za Osijek stilizirane obrade Cooneyeve komedije zabune, čija je radnja smještena u Englesku burnih 80-ih godina prošloga stoljeća, uz dobru dozu koketiranja i prostorne i vremenske aktualnosti. Lucidan izvorni tekst u odličnom prijevodu i adaptaciji redateljice i uz dobru viziju, dobar je poligon koji su neki sjajno iskoristili, a igranje vodvilja zahtijeva ansambl talentiranih glumaca koji rade zajedno kao tim, ali i podršku redateljičina autorskog tima, što je ovdje također bilo neupitno.

Kostimi Milice Grbić Komazec savršen su ukras za ljude kojima je novac zaštitni znak, a svi oni paradiraju kroz elegantne interijere Damjana Paranosića, koji raskošno evociraju uživanje više klase. Scena napola podijeljena nevidljivim zidom dodatno sve čini komičnijim i izazovnijim.

U ludom svijetu 20. stoljeća engleskog dramatičara, 90-godišnjeg Raya Cooneya (rođ. 1932.), veselje proizvode nevjera i znatiželja, poznati stereotipi u neočekivanim situacijama, zadiranje i izrugivanje taštinama.

U ovoj priči o pomoćniku čiji je jedini zadatak rezervirati hotelsku sobu za zastupnika Richarda Willeya i njegovu ljubavnicu (uz niz katastrofalnih pogrešaka nespretnoga pomoćnika, koje dovode do nekih prilično ekstremnih komplikacija) najbolja izvedba svakako dolazi od Miroslava Čabraje (ujedno i ravnatelja Drame) koji je toga petka pod temperaturom glumio smušenoga Georgea Pigdena. I s pravom se može reći da je na sceni gorio i nosio lavovski komad predstave. I sam je priznao da mu je ovo bila fizički najzahtjevnija uloga, ali joj je dorastao, pokazao je.

Smiješnim se trenucima šašave komedije, po kojima je Cooney s pravom poznat, bilo teško ne nasmijati se. Vrhunac komičnosti je kada Pigden blaženo nedužan završi u hotelskom krevetu sa šefovom ženom.

Naočitoga političara u usponu, razmetljivog i zaljubljenog Richarda Willeya koji pokušava sakriti svoju ljubavnicu Jennifer Bristow (koju je utjelovila sve bolja i bolja Antonia Mrkonjić) od svoje žene (što je i glavna nit radnje), čvrsto je i uvijek sigurno odigrao Ivan Ćaćić (odličan komičar, kojemu ovo ipak nije uloga života), a Ivana Soldo Čabraja dobro im je parirala kao njegova vesela i vrckasta, tašta i prostodušna supruga Pamela.

Ono što publika sigurno neće brzo zaboraviti izvedbe su Duška Modrinića kao hladnokrvnoga konobara orijentalnoga podrijetla te Antonije Pintarić kao vatrene, no nespretne sobarice mediteranskoga podrijetla Marie. Bio je pravi užitak svaki put kada su se pojavili na sceni. Rasterećeni odgovornosti velikih uloga, totalno su bili opušteni i uvjerljivi. Nimalo se loše nije snašao ni Aljoša Čepl u ulozi Edwarda (kojemu je zaštitni znak bio Ugly Christmas Sweater, a poslije i hotelski ručnik, kao i većini likova), a nenametljivo je zabavan svakako bio i Mirko Ilibašić kao francuska recepcionarka neobrijanih nogu, koja voli zaviriti u čašicu.

Izgubljenu u vremenu i prostoru londonskoga hotela, jer su joj sva zanimljiva događanja po hotelskim sobama izmicala za dlaku, Lily Chatterton utjelovila je iskusna Anita Schmidt, a u ulozi menadžera bio je Mario Rade.

Sve je to Cooney iscrtao matematičkom preciznošću, likove tretirajući kao stvarne ljude. Pozornost koju posvećuje gradnji likova i zapleta obilato se isplati i glumcima i redatelju, pružajući gledateljima mnogo zadovoljstva.

Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr, 27. travnja 2023.

23.03.2023

Otkazane izvedbe mjuzikla Sugar planirane za 23. i 24.3.

Poštovana publiko,
izvedbe mjuzikla Sugar planirane za četvrtak, 23. ožujka u 18 sati i za petak, 24. ožujka u 20 sati OTKAZUJU SE.
Hvala na razumijevanju!
Povrat novca za kupljene ulaznice možete dobiti na blagajni HNK u Osijeku svakim radnim danom od 9 do 13, subotom od 9 do 12 te sat vremena prije svake predstave.
23.03.2023

ZDENKA RUBINŠTAJN

Piše: Ljubomir Stanojević©
Uz nedavnu premijeru Donizettijeva „Ljubavnog napitka“ i pobrojanih interpretkinja glavnoga ženskog lika Adine, posebnu pozornost valja posvetiti Zdenki Rubinštajn (Rubinstein; Zagreb, 1911. – Osijek, 1961.), sjajnoj interpretkinji toga lika u postavi 1951. (premijera: 20. listopada, dirigent Dragutin Savin, redatelj Milan Štagljar).
Bila je velika sopranistica i miljenica osječke publike. Prošle godine preminula Miroslava-Mira Mihaljević, nastavnica glazbene kulture (i supruga skladatelja Branka Mihaljevića), zabilježila je o 50-god. smrti Zdenke Rubinštajn (Menora, glasilo Židovske općine Osijek, br. 8-9, travanj 2011.):
„Bila nam je idol. Danas, potpuno nesvjesno slušajući i gledajući operne pjevačice – uspoređujem. Osim prekrasnog lirskog soprana, prelijepe glave, izražajnih plavih očiju, koje su iskrile na osvjetljenoj pozornici posebnim sjajem, fascinirala je svojim izgledom, decentnom glumom, a i posebnim scenskim šarmom. Isticala se opsegom glasa, sjajnom dikcijom. Glazbene fraze je nijansirala od pianissima, preko crescenda do fortissima. Poslije svake arije slijedio je buran pljesak.“
Dakako, teatrografska obrada zabilježila bi umjetničine nastupe, od Ludmile u „Prodanoj nevjesti“ 1937., pod dirigentskim vodstvom Lava Mirskoga, pa sve do Micaele u „Carmen“ (2. travnja 1941.) nakon čega joj se – zbog židovskoga podrijetla (kći je Aleksandra Büchlera i Olge rođ. Hochstäter; prešavši na katoličanstvo djevojačko je prezime Büchler promijenila u majčino djevojačko prezime Hochstäter; udala se za ortodoksnog Židova inž. Bertolda/Bartola Rubinsteina) – onemogućen rad u Kazalištu.
Tek u poslijeratnom razdoblju, poslije 1945. – točnije od pedesetih godina – Zdenka će Rubinstein (tada pisano Rubinštajn) zablistati svojim izvanrednim kreacijama Nedde („Pagliacci“), Suzane („Suzanina tajna“), Saffi („Barun Ciganin“), Marice („Prodana nevjesta“), Jelene („Nikola Šubić Zrinjski“), Đule („Ero s onoga svijeta“), Gospođe Ford („Vesele žene Windsorske“), Amelije („Krabuljni ples“), već spomenute Adine („Ljubavni napitak“), Violette („Traviata“), Cio-Cio San („Madame Butterfly“).
Bila je stvarna i nedostižna prvakinja osječke Opere!
Nažalost, osobni umjetničin život bio je traumatičan: suprug Bartol umro je odmah poslije rata a kći Mirta, liječnica, umrla je pri porodu (zajedno s djetetom). Osamljena Zdenka Rubinstein razboljela se i 1961. suicidalno prikratila život.
I „Zdenka Rubinstein prvakinja osječke Opere“ i „inž. Bartol Rubinstein“ – kako je pisalo na nadgrobnom spomeniku – pokopani su u obiteljskoj grobnici na osječkom gornjogradskom groblju sv. Ane. Odmah blizu kapelice, uz glavnu stazu u pravcu sjever-jug. I tu počinje još jedna tužna, najtužnija priča, koja odslikava posvemašnju nebrigu i nemar nas, današnjih, ovdje.
Naime, za života redateljice Nade Murat grobnu naknadu za grob Rubinsteinovih zajednički su plaćale Nada i umjetničina kolegica, također velika pjevačica Slavica Pfaff. Kako su obje umrle (Pfaff 2007., Murat 2009.) izostalo je plaćanje naknade, o čemu se uprava Groblja očitovala stavljanjem obavijesne naljepnice. Nažalost, nije reagiralo ni Hrvatsko narodno kazalište ni Židovska općina Osijek, i grobno mjesto je – prodano.
Danas više nema ni nadgrobnog spomenika, a novi vlasnici grob su „umramorili“ (zasad bez ikakvih oznaka).
Sic transit gloria mundi!
Potpis ispod fotografije:
Velika… i zaboravljena: operna prvakinja Zdenka Rubinstein (1911.-1961.) Foto: Szege, Osijek
05.01.2021

HNK u Osijeku za Sisačko-moslavačku županiju

Protekle godine svjedočili smo dvama razornim potresima, tragedijama koje su imale brojne posljedice na sve žitelje Sisačko-moslavačke županije. Dok priroda ima svoj zacrtani put, kultura nam nudi mogućnost izbora, a jedan od njih je hoćemo li pomoći kada nam se pruži prilika. Uključi se i svojim doprinosom uz pomoć HNK u Osijeku pomozi podariti nadu Sisačko-moslavačkoj županiji.

Klikni na poveznicu i kupi ulaznicu! Sav prihod od prodaje bit će doniran za potresom pogođena područja u Sisačko-moslavačkoj županiji, a HNK u Osijeku na kraju Humanitarnog programa objavit će ukupni prikupljeni iznos jer #umjetnostjeodgovorna.

Važno! U prodaju će biti pušten neograničen broj ulaznica s obzirom na humanitarni karakter programa, no zbog trenutne situacije oko pandemije virusa Covid-19 u kazalište ćemo i dalje moći primiti samo prvih 50 kupaca koje ćemo obavijestiti povratno na mail dok će ostali kupci svoje ulaznice moći zamijeniti za bilo koju predstavu po izboru do 30. lipnja u istom cjenovnom rangu.

Humanitarni koncert za Sisačko-moslavačku županiju 14. i 15. siječnja u 19 sati. Izvedbu 14. siječnja prenosit ćemo uživo putem službene Facebook stranice HNK u  Osijeku.

Cijena ulaznice je 50 kuna.

Prijenos uživo možete pratiti na:

https://www.facebook.com/hnkosijek

Newsletter