25.01.2024.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Gotovo su tri desetljeća prošla od neočekivane vijesti iz Italije, koja je ožalostila tada srednji i stariji naraštaj osječke kazališne publike: tada je u Rimu, u 67. godini umro tenor Emilio Tossuto, dugogodišnji prvak osječke Opere i jedna od najomiljenijih osoba osječke pozornice pedesetih i šezdesetih godina.
Tossuto je, možda, bio posljednji pravi prvak, u starovremenskom smislu. Odličan pjevač, velike izražajne snage, izuzetno scenski inteligentan, komunikativan. U Osijeku, koji je sredinom stoljeća obožavao svoje Kazalište, Tossuto se uvukao u srca publike, svojim kreacijama posve zaslužujući to mjesto. Bio je podjednako omiljen u susretu na ulici, za mikrofonom javnih priredbi Radio-Osijeka ili kazališnoj pozornici na kojoj je s tipičnim talijanskim temperamentom interpretirao velik broj opernih likova.
“Moje glasovne mogućnosti više tendiraju prema likovima iz Puccinijevih opera – ‘Madame Butterfly’, ‘Tosca’ ili ‘La bohème’ – međutim, Verdijeve likove tumačim s jednakim zanosom i oduševljenjem“, rekao je u jednom intervjuu listu Kazalište.
Na osječkoj je pozornici nastupao od 1955. do 1967. i osim Pinkertona, Rodolfa (Cavaradossija mislim da nije tumačio!), izuzetno je kreirao likove Vojvode (“Rigoletto”), Alfreda (“Traviata”), Riccarda (“Krabuljni ples”). Pjevao je Des Grieuxa u obje “Manon” (Massenet i Puccini), Janka u Smetaninoj “Prodanoj nevjesti“, a s velikim je uspjehom nastupao i u opereti: Sou-Chong u Lehárovoj “Zemlji smiješka”, Alfred u Straussovu “Šišmišu”, sve do Mirka u Tijardovićevoj “Maloj Floramye”.
Miljenik Osječana, održavao je vezu s Gradom i prijateljima, osobito s redateljicom Nadom Murat. Nakon Osijeka postao je članom glasovitog zbora Santa Cecilija, a kasnije i članom rimske Opere, u kojoj je pjevao manje tenorske partije. Kasnih 60-ih godina još je povremeno gostovao u Splitu na poziv tadašnjeg ravnatelja Opere, bivšega osječkoga ravnatelja, maestra Dragutina Savina.
Početkom 90-ih posebno je za osječko Dječje kazalište napisao šarmantnu lutkarsku scensku igru „Veseli tjedan“, koju je trebao sâm i režirati. Radovao se tom poslu i s velikim uzbuđenjem pripremao za dolazak u svoj Osijek, nakon toliko godina. Nažalost, neumoljiva je sudbina prekinula lijepe planove.
Emilio Tossuto ostat će u srcu i u pamćenju mnogih i mnogobrojnih ljubitelja opere i poštovalaca osječkoga HNK.
Na fotografiji:
OSTAT ĆE U SRCU I UPAMĆENJU – Tenor EMILIO TOSSUTO (1928. – 1995.)