Novosti

Glazbeni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku najčešće povezujemo s operetama, no u zadnje se vrijeme sve češće mogu vidjeti opere pa je ubrzo nakon dramske uslijedila premijera opere Gaetana Donizettija  Ljubavni napitak u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Mladena Tutavca (25. 11.2022.).

Ova komična opera počinje patnjama siromašnog, naivnog  seljaka Nemorina jer mu lijepa, imućna i učena Adina ne uzvraća ljubav. Međutim, u selo dolazi (nadri)liječnik Dulcamara koji među čudotvornim lijekovima  ima i ljubavni napitak pa ga Nemorino pun nade kupuje. Napitak je zapravo loše vino i  jedini mu je učinak da opije Nemorina. Vidjevši to,  Adina prihvaća udvaranje samodopadnog narednika Belcorea i odlučuje se udati za njega. Nemorino zaključuje da se Adina nije u njega zaljubila jer nije popio dovoljno napitka i sklapa vojni ugovor kako bi dobivenim novcem kupio dodatnu bočicu i tako osvojio Adinu. Saznavši da je Nemorino nakon stričeve smrti postao  bogati nasljednik, mlade seljanke ga počinju salijetati  što on pripisuje djelovanju napitka… Adina uočava  koliko je Nemorino bezazlen i odjednom spoznaje da i ona njega voli, otkupljuje njegov vojni ugovor, napušta Belcorea (koji nije previše potresen i udvara se Gianetti) i prihvaća istinsku ljubav. I tako, iako  ljubavni (vinski) napitak nije bio čudotvoran, ipak je bio djelotvoran!

Donizetti (1797.-1848.) je ovu operu skladao za dva tjedna jer je odbio prijedlog impresarija milanskog kazališta Canobbiana da „doradi neku svoju staru, na sceni nerealiziranu partituru i pripremi je za izvedbu“ (Ivana Šojat u programskoj knjižici), koji je trebao novo djelo u kratkom vremenu. Libreto je napisao Felice Romani nadahnut komedijom Napitak (Le Philtre) francuskog autora Eugenea Scribea (libreto za operu Daniela Aubera premijerno izvedenu 1831.), promijenivši imena likova i naslov u Ljubavni napitak (L’elisir d’amore, premijera 1832.).

Osječka predstava igra u dvije postave, a  prvu su večer nastupili Kristian Marušić (Nemorino), Vesna Djurković (Adina), Robert Adamček (Belcore), Berislav Puškarić (Dulcamara) i Ivana Medić (Gianetta) uz zbor, baletni ansambl i orkestar HNK u Osijeku. Budući da se radi o vrlo melodioznoj operi (osim najpoznatije, tugaljive arije Una furtiva lagrima (Jedna potajna suza) cijelo djelo, mada pjevački zahtjevno, odiše  „lepršavim“ tonom) dobro je da su  glasovi „ugodni“ i izvođači primjereni, a to je gornji odabir potpuno ispunio – kako vokalno tako i vizualno (što se rado u operama zanemaruje).

Mirjana Zagorec je kreirala izuzetne kostime, pomno prateći karaktere (napadno karirano odijelo šarlatana, jednostavna odjeća Nemorina, decentne Adinine haljine) i odražavajući duh sredine prošlog stoljeća klasičnim krojem haljina zboristica (mnogim se gledateljicama oteo uzdah!). Pomalo me iznenadila scena (Sheron Pimpi-Steiner i Ivana Živković) s visećim okvirima i projekcijama neba, a objašnjenje da se posegnulo za Magrittom i nadrealizmom nije mi blisko, jer mi se sve u ovoj operi čini itekako realističko (što komika ne umanjuje): očijukanje, naivnost, društvene razlike, prevara i – trijumf ljubavi (bajkovito, mada moguće). Duhovita su bila neka rješenja poput korištenja okretne bine (rund bine) ili upotreba „fiće“ kao prijevoza za samodopadnog Dulcamara. Vječni problem statičnog zbora ovdje je uspješno savladan (Maja Huber), mada se koji put malo pretjeralo (višestruko ustajanje i sjedanje), dok je Tomislav Kobia dizajnom svjetla naglašavao „unutarnje“ promjene likova.

Komična opera „Ljubavni napitak“ pojavila se u „dobar čas“ da razgali publiku umornu od svakodnevnih tegoba, a petero pjevača su prava „moćna gomilica“.