16.03.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Predstavom „Šokice“ I. Okrugića Srijemca u listopadu 2011. HNK u Osijeku formalno se oprostio od svojega dugogodišnjeg člana, dramskog umjetnika Milenka Ognjenovića. Uputivši mu javno, na pozornici, zahvalu za dugogodišnju vjernost osječkom teatru, tadašnji intendant Božidar Šnajder toplim je riječima skicirao glumčev portret, publika je Ognjenovića nagradila pljeskom dok su mu kolege priredili intimni domjenak.
Milenko – Mile Ognjenović rođen je u Valpovu 1946. godine. Gimnaziju je završio u Osijeku, studirao je ekonomiju ali je pravu vokaciji, vrlo rano, počeo iskazivati kao glumac. U HNK-u angažiran je od 1966. godine.
U svijet glume uronio je interpretirajući likove primjerene senzibilitetu i životnom dobu: Tom u „Vjetru u granama Sassafrasa“ R. de Obaldie; Ivan u Sartreovim „Prljavim rukama“; Kamilo u Feldmanovoj „U pozadini“; Leon Jungman u Blažek-Kozarčevoj „Teni“; Ivanko u Goldoni-Tijardovićevim „Ribarskim svađama“. Vrlo rano odigrao je Lanoix de Veaua u Feydeauovu „Mačku u vreći“, Gratiana u Shakespeareovu „Othellu“, Žadova u „Unosnom mjestu“ Ostrovskog, Mačka u Brešanovoj „Predstavi Hamleta…“, Etienna u Feydeauovoj „Bubi u uhu“… Uslijedile su značajne role Macduffa u Shakespeareovu „Macbethu“, Liguria u Machiavellijevoj „Mandragoli“, Kuligina u Čehovljevoj drami „Tri sestre“, Mile Puljiza u Brešanovu „Hamletu“ i Prvoga glumca u onome Shakespeareovu; Carlosa Homenidesa de Histangue u Feydeauovoj „Bubi u uhu“ ili pak Tome u Marinkovićevoj „Gloriji“.
Kao krležijanski glumac dokazao se ulogama Pantelije Crnkovića u „Vučjaku“, Rektora magnificusa u „Putu u raj“, Oberleutnanta dr. Gregora u drami „U logoru“, Gospodina u „Ledi“, Ulanskog oberleutnanta von Ballocsanskog u „Gospodi Glembajima“, Liepacha u „Povatku Filipa Latinovicza“, ulogama u „Adamu i Evi – Hrvatskoj rapsodiji“ te Gazdom Japicom u „Kraljevu“. Pamtimo ga i kao Inspektora u Strindbergovoj tragikomediji „Ima zločina i zločina“, Roka Celcera u „Jednom danu istine“, izvanrednog Serebrjakova u Čehovljevu „Ujaku Vanji“…
Posebna Ognjenovićeva glumačka stavka je sudjelovanje u predstavama glazbene grane osječkog HNK, u opereti, mjuziklu pa i operi (izvrsni Selim-paša u Mozartovoj „Otmici iz saraja“, 1991.). Zanosno je ostvario ulogu Griše u Grgić-Kabiljovu mjuziklu „Jalta, Jalta“, dajući toliko interpretativne životne istine da je, do danas, taj i takav pristup ostao nedosegnut. Bio je Johnny u Tijardovićevu „Splitskom akvarelu“, Popiva u Držić-Stažičić-Jusićevu „Dundu Maroju“, Mišo u Mihaljevićevu „Osječkom karuselu“, poručnik Rohnsdorf u Kálmánovoj opereti „Kneginja čardaša“, a jedno od doista izvanserijskih ostvarenja Ognjenovićev je Rabin u „Guslaču na krovu“ Steina-Bocka.
Milenko Ognjenović ostvario je više od stotinu uloga u preko 2000 predstava na osječkoj pozornici, u režijama 40-ak redatelja: od osječkih zaslužnika Branka Mešega, Ivana Martona, Nade Murat, preko podužeg popisa najuglednijih stvaratelja: Petar Šarčević, Tomislav Durbešić, Marin Carić, Georgij Paro, Joško Juvančić, Petar Veček, Ivica Kunčević, Želimir Orešković, Vladimir Gerić, Vlado Štefančić, Zlatko Sviben, Damir Munitić, Ozren Prohić, Želimir Mesarić…
U 45 godina glume Ognjenović je uspio u onome u čemu samo rijetki uspijevaju: radovati se na sceni (i izvan nje) i (ob)radovati brojnu publiku koja ga je oduvijek podržavala i sokolila, koja je Ognjenovićevoj istinitosti vjerovala a glumca doživljavala prepoznatljivim, bliskim i svojim.
Potpis ispod fotografije:
Milenko Ognjenović u predstavi Yasmine Reze „Razgovori nakon pokopa“. Redatelj: Damir Munitić. Premijera: 14. ožujka 2008. (Arhiva HNK u Osijeku)