02.03.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Komična opera u dva čina (libreto F. Romanija) „Ljubavni napitak, doživio je na premijeri 1832. godine u Milanu veliki uspjeh. Donizetti, poznat kao izuzetan melodičar, u ovoj je operi osobito uspješno ocrtao raznolikosti u karakterima pojedinih likova – posebno nadriliječnika Dulcamaru koji iskorišćuje seosku naivnost i lakovjernost. U tom srdačno naivnom sadržaju i likovi nespretnog ljubavnika Nemorina, nadutog vojničine Belcora ili lijepe i bogate Adine djeluju kao popularne karikature iz pučkog teatra (podsjećaju na commediu dell’arte).
Osnovna vrijednost ipak je pravi belcanto: „lijepo pjevanje“, svježa melodija i živi ritam. Osobito je poznata mala ljubavna arija Nemorina, koja se svojom neposrednom melodikom ubraja u najljepše lirske tenorske arije; zatim parodirajuća barkarola „Drago dijete, ja imam dukate“, a majstorski je napisan i prvi finale s vrlo dražesnim kvartetom, malim remek-djelom talijanske operne umjetnosti.
Osječki je HNK prvi put izveo „Napitak“ prije gotovo 100 godina: 18. travnja 1923. pod dirigentskim vodstvom Mirka Polića (bio je tada ravnatelj Opere) i u režiji Josipa Povhéa. Pjevali su Anka Milić (Adina), Dušan Mitrović, k.g. (Nemorino), Milan Pichler (Belcore) i ovom autoru nepoznat (ali pouzdani povjesnik osječkog kazališta Dragan Mucić, navodi ga kao basa i glumca u osječkom angažmanu 1922.-26. god.) Sergej Nikolajević (Dulcamara).
Redale su se postave: 1951., 1962., 1981., 1989. i 2004., s dirigentima: Dragutinom Savinom, Željkom Milerom (čak tri postave!) i Mladenom Tutavcem. I redateljima: Milanom Štagljarom, Dragutinom Savinom, Nadom Murat, Dejanom Miladinovićem i Ivicom Krajačem.
U prvoj postavi, dakako, nema scenografa (?), pogotovo ne kostimografa. Godine 1951. scenografom postaje Eduard Griner, a ime Luje Oberndorfa otiskano je uz naznaku: „kostimi“ (nije riječ o kostimografu već krojaču i upravitelju kazališnog fundusa!). Kao scenografi kasnije su potpisivani (svestrani) Dragutin Savin, Vlasta Hegedušić, Ivica Antolčić i Zlatko Kauzlarić-Atač, a kao kostimograf(kinje) Aurelija Branković, Vlasta Hegedušić i Đenisa Pecotić. Svakako je značajan prinos osječkog likovnog umjetnika, skulptora Stjepana Gračana u inscenaciji posljednjega „Ljubavnog napitka“ (2004.).
Spomenimo i imena koreografa: Argene Savin, Branke Zgrablić i Antuna Marinića.
ONI SU BLISTALI
Pored već spomenute Anke Milić, Adine bile su: Zdenka Rubinštajn, Štefica Milina (Petrušić), Olga Vulić (Šober), Katalin Brunjai (Hihlik) i Valentina Fijačko. Njihove Nemorine interpretirali su (već spomenuti) Dušan Mitrović, Almas Tudaković, Emillio Tossuto, Luciano Manzin, Dragoslav Ilić i Tvrtko Stipić.
Bariton Milan Pichler bio je prvi Belcore, a slijedili su: Ivan Feher, Zlatko Foglar (u dvije postave), Ferdinand Zovko i Vlaho Ljutić. U ulozi Dulcamare nastupili su već spomenuti Sergej Nikolajević, Feliks Ajh, Velimir Zgrablić (obojica u dvjema postavama) i Berislav Puškarić.
Na Annalu komorne opere i baleta, čuvenom inicijalnom osječkom festivalu međunarodnoga značaja (1970.-1983.), osječki je HNK godine 1981. sudjelovao s produkcijom „Ljubavnoga napitka“. Spomenimo, usput: bio je to prvi projekt intendanta Zvonimira Ivkovića – kako to u svojemu (diplomskom) radu točno navodi mag. cult. Ante Kolobarić, sadašnji arhivar HNK.
Žiri kritike, sastavljen od najkompetentnijih glazbenih kritičara koji su, redovito, pratili festival, proglasio je te godine „najboljom ženskom ulogom lik Adine iz ‘Ljubavnog napitka’, u izvođenju Olgice Vulić“, a isto tako „najboljom muškom ulogom, za ulogu Nemorina, iz ‘Ljubavnog napitka’“ – interpretaciju Krunoslava Cigoja (koji je u osječkoj predstavi sudjelovao kao gost).
Današnjoj produkciji ove Donizettijeve komične opere, dirigenta Mladena Tutavca i redatelja Ozrena Prohića, sa suradničkim timom i vrijednim osječkim solistima, zborom i orkestrom – želimo dugotrajni uspjeh!
Potpis ispod fotografije
Laureati priznanja Žirija kritike Annala ’81: Olga Vulić i Krunoslav Cigoj, kao Adina i Nemorino u osječkome „Ljubavnom napitku“ (Snimio: Rudolf Bartolović)