29.02.2024.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Gita Šerman-Kopljar „proizvod“ je umjetničke kazališne sredine druge hrvatske pozornice, one osječke, te visokih kriterija HNK koji je (dirigent Lav Mirski) potencijalnu umjetnicu znao prepoznati još pedesetih godina prošlog stoljeća, uključivši je u operetu. Tako će u prigodi premijere Kálmánove „Grofice Marice“ kritičar Dubravko Strahuljak zabilježiti „da je nastup naše mlade pjevačice Gite Šerman koja je pjevala Ciganku Manju, zainteresirao svježinom i predavanjem, premda je to bio debut pred osječkom publikom i uopće prvi nastup na daskama“.
Ta svježina i predavanje stalnica je umjetničina (ne samo) kazališnog života proteklih gotovo pola stoljeća.
Godine 1965. Gita Šerman-Kopljar tumačila je na osječkoj pozornici ulogu Jenny u Brecht-Weillovu „Usponu i padu grada Mahagonyja“. Predstava je tada uspoređena s izvedbom Berlinske opere (tada na Muzičkom biennalu u Zagrebu) dajući primat – Osijeku! „Jenny Gite Šerman“ – pisalo je – „neusporedivo je i glumački i pjevački bila iznad one u berlinskoj postavi. I bolje mizanscenski postavljena, znala je zaista biti markantna ličnost na sceni i nositi je svojom markantnošću“.
Reći za nekoga da je tumačenjem Brechta bolji od Berlinčana – to više nije samo kompliment. Možda će upravo zbog toga, deset godina kasnije, uza sve osječke dramske glumce upravo Giti Šerman-Kopljar biti dodijeljeno tumačenje Brechtove „Majke Courage“.
Dakako da to nije bio jedini umjetničin iskorak iz odlične glazbeno-scenske karijere u kreaciju izrazitih dramskih likova. Interpretirala ih je, osim u HNK-u, i u osječkome Miniteatru – primjerice 1974. u praizvedbi Grassove drame „Prije toga“ – na televiziji i na filmu, gdje smo je vidjeli u Ilijićevu igranom prvijencu „Djed i baka se rastaju“, prema scenariju Mire Gavrana.
(nastavlja se)
Potpis ispod fotografije:
GITA ŠERMAN-KOPLJAR kao osječka Majka Courage (1975.)