20.07.2023.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Dragi Ante,
pripadaš generaciji mojih unukâ pa se – reklo bi se – ne uklapaš u ove Prisjete. Kako – suradnički – znaš: moje je vrijeme ono od – bar – pola stoljeća ranije. Lijepo vrijeme (nije jedino – ali je moje!). Pišem o kazališnim osobama i događajima koji su, mislim: s razlogom, ostali (bar u mojemu) upamćenju. Želim vjerovati: ne samo u mojem!
Pišem Ti, javno, jer sam (i) u Tebi otkrio žar htijenja (mladosti): onu uzbuđenost i nepomirljivost. Ima još vas mladih, trideset (i nešto) godišnjaka koji me oduševljavaju: novinarka, kazališna i književna kritičarka, zaljubljenica u poeziju i dramu i veliki znalac Anđela Vidović; naša pristojna, šarmantna i kvalitetna operna/operetna/mjuzikalska umjetnica Ivana Medić (koliko li podsjeća na gracilnu Olgicu Vulić – danas Šober – iz 1978.); i/li ne manje optimističkoga prosjaja glumac Duško Modrinić te njegov kolega, laureat pred stranom publikom, talentirani Antonio Jakupčević; kompletni mladi baletni ansambl HNK sa svojom nevjerojatnom marljivošću i upornošću… Ili cure iz Propagande: Sabrina, Ana, Vlatka i Mirna, organizatorica Ureda intendanta Andrea, organizator direkcije Drame Momir Mirković, knjigovođa Bruno, ili… Dalo bi se nabrajati.
Nisam baš čovjek od laudi, no sjećam se kako je „otišao“ (iz HNK, u mirovinu) dragocjeni arhivar Miroslav Špajh: čovjek koji gotovo da se rodio u Kazalištu, cijeli vijek proveo u njemu (bio i šef Propagande, i tajnik Drame), bio vrstan oslonac svima koji su trebali ikakav podatak o/iz povijesti HNK. Otišao je Miro… bez da mu je itko pružio ruku na pozdrav i iskazao želju za dobrim zdravljem u godinama u koje dolaze… Ne ponovilo se!
Bio sam skeptičan kada si – kratko mentoriran od Špajha – preuzeo njegovu zadaću u HNK-u. Ne zbog nepovjerenja u Tebe; nego zbog poslovične nezainteresiranosti za prošlost, dokumentiranje prošlosti, obradu i pohranu kazališnih artefakata (toplo se nadam, da se s novom upravom i tu nešto mijenja!). A onda si – dragi suradniče – pokazao i dokazao da Te „radno mjesto“ itekako zanima. Da si pedantan i podatan: kolikima si dosad, glumcima i pjevačima, ispunjavao umjetničke hodograme u HNK; kolikim si teatrolozima i muzikolozima dosad bio od – neophodne – koristi?! Napokon: diplomirao si kulturologiju i to s kazališnom temom; što obvezuje. Svojom zainteresiranošću za Prisjete – i ne samo time! – i mene si kupio.
Dragi Ante, nadam se daljnjoj našoj, kvalitetnoj suradnji. Jer, kako je uvaženi zagrebački kazališni kritičar Bojan Munjin, nedavno, zapisao: Teatar je prostor dubokih sumnji, krupnih preispitivanja i veliki test iskrenosti za svakoga tko u njemu sudjeluje. – Sjajno rečeno!
Nadam se da ćemo, s takvim uvjerenjem, i dalje biti tandem!
Potpis ispod fotografije:
mag. cult. Ante Kolobarić, arhivar i suradnik kazališnih izdanja HNK u Osijeku
(Ovime završavamo sezonu Prisjetâ 2022./23.)