01.02.2023.
S današnje je vremenske i društvene pozicije posve izlišno govoriti o liku i djelu Woodyja Allena koji je još u prošlom stoljeću aktivno, ustrajno i nadasve uvjerljivo, gotovo proročki gradio i izgradio lik neurotičnog intelektualca koji u suodnosu sa sve frenetičnijom stvarnošću (ovdje bi posla imao i Baudrillard!) počesto gubi konce i propituje vlastiti identitet. Baš to suštinsko pitanje identiteta analizira se, dovodi u pitanje i propituje u doista sjajnom tekstu komedije Sviraj to ponovno, Sam koja je svoju praizvedbu doživjela na Broadwayju prije pedesetak godina, koju je vremenski odmak učinio još moćnijom i aktualnijom zbog suvremenih, sveprisutnih sredstava komunikacije koja, premda načelno dvosmjerna (što je slučaj kada je riječ o društvenim mrežama) nameće fotošopiranu laž i nužnost neprestane, potpune sreće.
Na scenu, dakako, neizostavno Allenovski, stupa neurotik, intelektualac-neurotik, razvedeni intelektualac-neurotik koji se tabletama za sva moguća stanja živaca i sna zasipa kao konfetima, Allan Felix (igra ga Matija Kačan) koji je uza sve prethodno navedeno i filmofil opsjednut Casablancom i Bogartom (Armin Ćatić). Allan Felix tipično ljudski stremi sreći i pronalasku srodne duše. Tipično ljudski sve izvan sebe doživljava kao predložak savršenstva, idealizira, projicira, isprepliće stvarnost i maštu, imaginarni svijet nastanjen filmskim licima. U nesretnom pohodu na sreću se zaljubljuje u suprugu svoga prijatelja, Lindu Christie (Matea Grabić Ćaćić), u cijeli niz dama koje ga naposljetku, izravno ili neizravno navode na misao kako nijedna od njegovih temeljnih postavki-osobina nije ni privlačna, ni dobra. Vođen tuđim „naputcima za osobnost“ Felix, taj temeljno dobrodušan, duhovit i sam po sebi izuzetno zanimljiv čovjek počinje graditi kulisu samoga sebe, počinje se gubiti u stresu koji rađa anksioznošću, anksioznosti koja rađa strahom, u strahu koji se pretače u posvemašnju neurozu.
Redateljica Tamara Damjanović koja je tekst i prilagodila za ovu koprodukciju HNK u Osijeku i Kazališta Virovitica već postojećoj, zastrašujućoj aktualnosti teksta je pridodala i suvremene tehnologije, „pojačivače“ neuroze, udahnula nov duh komedije koja u naša vremena fantastično suživotari s tragikom. Rezultat je sjajna predstava u kojoj ćemo se svi prepoznati u određenim postotcima, već prema razini opsesije tuđim mišljenjem i stavom o nama samima. Uz redateljsko sve zrelije majstorstvo, Damjanović je oko sebe okupila sjajnu autorku ekipu koju čine scenografkinja Sheron Pimpi Steiner, kostimografkinja Ivana Živković, skladateljica Katarina Ranković, Vuk Ognjenović kao suradnik za scenski pokret i Luka Matić kao oblikovatelj svjetla. Uz već spomenute aktere u glumačkoj podjeli, sliku posvemašnje neuroze glumački vješto pletu i Goran Vučko kao Dick Christie, Felixov prijatelj, Sara Lustig koja fantastično žonglira utjelovljujući Ilsu, Nancy, Vanessu i Go-go plesačicu te Monika Lanščak koja vješto igra Sharon Lake, Ginu, Mladu intelektualku i Barbaru.
Sviraj to ponovno, Sam, Allanova predstava koja će u Osijeku, u HNK u Osijeku premijerno zaigrati u petak, 3. veljače 2023. je komedija koja prvenstveno obećava da će potrajati, dugo igrati na kazališnim daskama upravo zbog činjenice da artikulira psihičko (ne)stanje čovječanstva, pojedinca koji sve više toga „mora“, a sve manje smije biti svoj želi li biti prihvaćen, zbog činjenice da se danas s pojmom sreća susrećemo kao s nečim na što smo prisiljeni.
Ivana Šojat za Telegram.hr