Jučer, 13. prosinca u 19.00 sati održan je Božićni koncert u Konkatedrali sv. Petra i Pavla. Program koncerta osmislio je Slobodan Cvetičanin koji je ujedno i ravnao koncertom. Ostale koncerte možete poslušati u slijedećim župama:
19.12. u 19.30 sati Uzvišenja sv. Križa, Osijek
20.12. u 19 sati Katedrala sv. Petra, Đakovo
27.12. u 19 sati Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Višnjevac
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku je kao i svake godine za svoje građane pripremilo Božićni koncert koje će po osječkim župama izvesti Zbor HNK u Osijeku. Koncerti će se održati:
13.12. u 19 sati Konkatedrala sv. Petra i Pavla, Osijek
19.12. u 19.30 sati Uzvišenja sv. Križa, Osijek
20.12. u 19 sati Katedrala sv. Petra, Đakovo
27.12. u 19 sati Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Višnjevac
Osim Božićnih koncerata, građani će imati priliku poslušati i Komorne koncerte:
17.12. u 19 sati Koncert u Božićnom tramvaju*
18.12. u 10.30 sati ispred HNK u Osijeku
18.12. u 19 sati Koncert u Božićnom tramvaju *
22.12. u 16 sati Dom umirovljenika na Drinskoj
22.12. u 19 sati Koncert u Božićnom tramvaju *
23.12. u 19 sati Koncert u Božićnom tramvaju *
*Ulazak u Božićni tramvaj GPPa preko puta HNKa u Osijeku. Besplatne ulaznice za Koncert u Božićnom tramvaju moguće je podići na blagajni HNKa u Osijeku svakim radnim danom od 9 do 13 sati, subotom od 9 do 12 sati te sat vremena prije svake predstave od ponedjeljka 13. prosinca.
Piše: Ljubomir Stanojević©
U vrijeme kada su još vitezovi hodali zemljom, kasnih pedesetih, posvetio sam svoju prvu (i jedinu) zbirku pjesama mladoj balerini HNK u Osijeku Mirti Dinter. Da ne bude zabune: bio je to rukopis, pisan bez kopije – prvo valjda pravo razaznavanje emocijia, zamjena za neke sate latinskih ablativa u gimnaziji… i posljedica nekih „seznacija“ što se (u) čovjeku, u tim godinama, događaju.
Nevješto sam to predao Mirti s uvjerenjem (koje je ostalo) da je njezina „Jesenja ljubav“ (1959.) na osječkoj sceni kudìkamo značajnija, oduševljen silno mladalačkim iskazom mlade, dvadesetdvogodišnje balerine. I ne samo nje! Bio je to prvi, i pravi, „prodor“ osječkog glazbenika i skladatelja Vlade Knežića u metier, što je iskreno oduševio. Kao solist orkestra, trubač (ah, to vrijeme trube!) eksponirano je nastupio Zvonko Modrić, tadašnji gimnazijalac i učenik Muzičke škole. Plesao je i nezaboravni Max (Antonije Maksimović), bilo je ljeto i uzbudljivo lijepo…
Pa ipak, sićušna, ezoterična Mirta, svojom svježinom i radošću igre, svojom gracilnošću i osjetnom liričnošću bila je znak te „Jesenje ljubavi“, dala joj je najviše, pa i najviše ostavila za sjećanje. Nažalost, danas više Mirte nema. I zvuči surovo istina, kako je „beneficirani staž“ toj umjetnici bio ne samo mjera profesionalnog življenja na sceni već i onoga stvarnog, u životu. Umrla je, na sam dan Nove godine (1989.), u svojoj pedeset drugoj godini!
Suočen s neumitnošću jednog, svakako preranog, odlaska – a svaki je odlazak dragih ljudi i suočavanje s nestankom nekih iluzija i rušenje davnih svjetova – prisjećam se (i svoje) „Jesenje ljubavi“ kasnih pedesetih, jednog lijepog ljeta i pjesama koje nikad nisu ugledale svjetlo dana, ali su, možda, bile šareni buketić poljskog cvijeća moga sveukupna tadašnjeg kazališnog zanosa. Posvećena i predana – s dobrim razlogom!
(„Jesenja ljubav, pedesetih…“, Glas Slavonije, 6. siječnja 1989.)
Potpis ispod fotografije
Osječka balerina u upamćenju: Mirta Dinter (1964.)