U Osijeku će se od 7. do 10. prosinca 2021. održati XXXII. Krležini dani, u organizaciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Filozofskog fakulteta Osijek i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Ova tradicionalna kazališno-teatrološka manifestacija. Krležini dani počinju u utorak, 7. prosinca u 19 sati otvaranjem izložbe “Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj AJKI” izložba ULUPUH-a, Zagreb u ulaznom foayeru HNK Osijek te predstavom Ivane Šojat Zmajevi koji ne lete, redatelja Damira Mađarića u 20 sati.
Program XXXII. Krležinih dana u HNKu u Osijeku:
UTORAK, 7. prosinca 2021.
Otvaranje izložbe Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj AJKI
Izložba ULUPUH-a, Zagreb
Govore intendantica Dražena Vrselja, Ivana Bakal i Martina Petranović
Ivana Šojat
ZMAJEVI KOJI NE LETE
Hrvatsko narodno kazalište, Osijek
Redatelj Damir Mađarić
SRIJEDA, 8. prosinca 2021.
Predstavljanje novih izdanja
KRLEŽINI DANI U OSIJEKU 2020. DEVEDESETE U HRVATSKOJ DRAMSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KAZALIŠTU, PRVI DIO
Govore Ivan Trojan i Martina Petranović
MIRJANA BOHANEC VIDOVIĆ – HRVATSKA OPERNA PRVAKINJA, DIPLOMATKINJA I FILMSKA GLUMICA
Govore Martina Petranović, Iva Hraste Sočo i Hrvojka Mihanović Salopek
Antonija Bogner Šaban
VUKOVARSKO KAZALIŠTE U VUKOVARSKOJ KULTURI 1884. – 1941.
Govore Lucija Ljubić, Boris Senker i Antonija Bogner Šaban
Ivo Brešan
VIĐENJE ISUSA KRISTA U KASARNI V. P. 2507
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci
Red. Jasmin Novljaković
Piše: Ljubomir Stanojević©
„Nisam mislio da ću ikada više ući u ovo gledalište, a tužni povod komemoracije našem Pešutu vratio me u moje i njegovo kazalište, kazalište svih onih koji su za nj živjeli… I tek sada vidim koliko mi je teško!“.
Bile su to riječi Isidora Munjina (1928. – 2010.), dugogodišnjeg prvaka Drame HNK, na komemoraciji Mili Pešutu (Osijek, 1950. – Osijek, 1994.), kada je, ne samo emocijom istinskoga kolege, već i iskreno tronuta čovjeka, došao dati posljednji pozdrav dramskome glumcu i (u to vrijeme) tehničkomu direktoru HNK.
Pešut je rođen u Osijeku i tu je, u gimnazijskim danima, počela njegova ljubav i za kazalište, i za samostalno (u početku amatersko) kazališno iskazivanje. Profesionalno u HNK je stupio 1. veljače 1972. Svojem je kazališnom snu ostao vjeran do posljednjeg dana i daha. Bio je iznimno omiljen zbog svoje jednostavnosti i posvemašnje odanosti teatru. Višestrukih sposobnosti, u kazalištu je participirao sveukupnim angažmanom – kao inspicijent i scenograf, kao direktor i pjevač, po potrebi i plesač…
Pa ipak, bio je i ostao, prije i iznad svega – (samo) Glumac. S tim velikim, početnim slovom. Od malih, epizodnih rola do zahtjevnih zadataka, kakvi su primjerice bili Menteith u Shakespeareovu „Macbethu“, Messer Nicia u Machiavellijevoj „Mandragoli” ili Oktavije u Camusovu „Kaliguli“, Pešut je dnevno „učio“ kazalište, poklanjajući mu doslovce sve svoje vrijeme i preokupacije. Odigrao je niz Krležinih likova – od gluhonijemog prosjaka u predstavi „U agoniji“, do Streleca u „Vučjaku“, Obersta Heinricha u drami „U logoru“ ili Orlandova pacijenta u Krležinu filmskom scenariju „Put u raj“. Igrao je i u dramama Marinkovića, Brešana, Paljetka, Hadžića, Šovagovića i brojnih stranih autora.
Osobito je značajan Pešutov ulog u predstavama opereta i mjuzikla na osječkoj pozornici. Tu se iskazao kao Marinko u „Maloj Floramye“ i Willy u „Splitskome akvarelu“ Ive Tijardovića, zatim kao Bokčilo u „Dundo Maroju“ Držića, Foteza, Stražičića i Jusića. Stranome mjuziklu odužio se sudjelovanjem u „Guslaču na krovu“ Stein-Bocka (Močah) i ulogom krčmara u „My fair lady“ Lernera-Loewea. Kada je trebalo, Pešut je znao uskočiti i u balet plešući, na primjer, u ansamblu velikog valcera u „Evgeniju Onjeginu“ P. I. Čajkovskog.
Mile Pešut živio je častan i pošten (ne samo kazališni) život. Osvjetlao je obraz HNK-u kao jedan od prvih dragovoljaca Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao s voljom i uvjerenjem i čvrstom ljudskom mišlju o potrebi obrane rodne grude, ali i potrebi uspostave istinitih, pravih ljudskih vrijednosti i pred sobom i među drugima. Njegova neupitna ljudska okomica bila je pouzdani oslonac. I zato su Pešuta ljudi – jednostavno voljeli. To se do danas nije promijenilo.
Hrvatsko slovo, 2. listopada 2009.
Potpis ispod fotografije
Neupitna ljudska okomica: Mile Pešut (1950. – 1994.)
Postoje gorki trenuci koji nam preokrenu svijet, koji nam unakaze spoznaju stvarnosti kao pravednog, logičnog slijeda pojava u humanim okvirima. Postoje trenuci kad se sve uruši, sruši…
Prije točno trideset godina dan je bio sunčan (ako me sjećanje ne vara), a već ranjeni, noću zamračeni Grad tvrdoglavo je vonjao na u zlato premetnuto lišće i Dravu koja je rasla hranjena kišama. Iz varave, osunčane, zapravo uvijek prividne tišine, iz paradoksalnih, ubojitih po Staljinu prozvanih orgulja prema Kazalištu je sunula vatra. I poljuljala sve, gotovo ušutkala Muze. 16. studenog 1991. gorjelo je Kazalište i vatra je ponad krovišta palucala poput krila jata nevidljivih bića koja uglas ore bjesomučni Verdijev Dies Irae.
Mogli smo klonuti kao spavači u noćnoj mori. Mogli smo ušutjeti, dopustiti nasilnima da nas ušutkaju. Mogli smo, ali nismo. Djelatnici, umjetnici HNK u Osijeku su tijekom cijelog rata izvodili programe, iznjedrili čak 3 premijere, nastupali i odlazili na gostovanja sve do potpune obnove (1994.) svega što su neki htjeli zauvijek spaliti, izbrisati, obnove u kojoj je financijski sudjelovala cijela Hrvatska.
I ponosni smo na to što topovima nismo dopustili da ušutkaju umjetnost koja je zalog Vječnosti.
Ivana Šojat
Danas, pri ulasku u zgradu Kazališta svaki zaposlenik trebao je imati COVID potvrdu ili negativan test. HNK u Osijeku je poznato kao mjesto niskog rizika zaraze, a sve ćemo poduzeti da tako i ostane.
U petak, 12. studenoga u 20 sati premijerno je izvedena komedija San ljetne noći Williama Sheakespearea. Zadnji put, na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, jedno od najuspješnijih njegovih djela izvedeno je 49. kazališne sezone. Režiju i adaptaciju Sna potpisala je mlada Tamara Damjanović, scenografkinja je Sheron Pimpi Steiner, kostimografkinja Ivana Živković, a skladateljica Katarina Ranković. Za scenski pokret i mačevanje pobrinuo se Vuk Ognjenović, a koreografiju Selma Mehić, dok je oblikovatelj svjetla Luka Matić.
Redateljica Damjanović ističe kako osnovna tema ljubavne zavrzlame, pod utjecajem čarolije, sintetizira cjelokupno ljudsko iskustvo ljubavi, koja iz nas na površinu iznosi i razotkriva nam sve ono zbog čega bismo sami sebe obožavali, ali nam nemilosrdno baca u lice i sve ono što bismo najradije sakrili.
Glumica Sandra Lončarić ističe da je rad na predstavi bio izazovan zbog situacije s epidemijom koronavirusa, uslijed čega su se morale prekidati probe, ali smatra da će se ova komedija ipak svidjeti publici.
Generalni pokrovitelj predstave je INA
INA i HNK Osijek njeguju dugogodišnje prijateljstvo te nam je drago što imamo priliku podržati i premijeru komedije San ljetne noći. Važno je da Osijek kontinuirano razvija svoju kulturnu scenu, a nama je drago što kao kompanija možemo biti podrška u stvaranju brenda osječkog HNK. Ulaganjem u kulturni sadržaj dodatno doprinosimo kvaliteti života stanovništva u Osijeku i Slavoniji s kojima dijelimo svakodnevicu. Osim suradnje s kulturnim institucijama, redovito podržavamo i druge projekte s ovog područja te ćemo to nastaviti raditi i u budućnosti, kad god budemo u mogućnosti.