U prepunom osječkom nacionalnom teatru održana je premijera operete “Vesela udovica”, šesnaest godina nakon posljednje izvedbe u Osijeku. Premijernom izvedbom ravnao je maestro Krešimir Batinić, režiju potpisuje Damir Lončar, kostime i scenografiju Neven Mihić, koreografiju Dejan Jakovljević, baletni majstor bio je Vuk Ognjenović, dok je oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia.

Sjajna nova postava osvježila je duh osječkog nacionalnog kazališta, pokazujući koliko je važno njegovati tradiciju vrhunske operete u Osijeku.

Izvrstan orkestar i zbor bili su važan dio glazbene priče “za koju se nadaju da će se tražiti, ne samo karta više- već – predstava više”, istaknuo je novi ravnatelj opere HNK Osijek Ladislav Vrgoč.

Čini se kako je ovaj autorski tim izvukao od solista, zbora i orkestra ono najbolje. Na scenu je tako donešena vrckava i fascinantna priča u kojoj su se savršeno dobro spojili gluma i drama. Prvo je ovo ravnanje predstavom maestru Batiniću u njegovu rodnom gradu, kao i prvo osječko režiranje rođenom Osječaninu Damiru Lončaru. Krešimir Batinić (inače, dirigent u Gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu) pripremu je odradio s lakoćom, bez puno riječi, ali vođen jasnom i preciznom idejom kako jedna opereta treba izgledati. Batinić ističe kako glazba “zvuči lagano, no nije lagana! Sve je vrlo gusto pisano te onaj koji je na pozornici mora se svojski potruditi da prijeđe orkestar”. Od 2007. godine surađuje s kolegom Damirom Lončarom, koji je izuzetan i glumac i redatelj. Lončar također iskazuje iznimno zadovoljstvo što režira u svom rodnom gradu te što su ga svi prihvatili. Smatra kako je rezultat “na zadovoljstvo osječke publike”.

Režija kakvu smo dobili proizvod je u kojemu je Damir Lončar težio realizaciji djela “upravo onako kako to i piše”. Bez dodatnog osuvremenjivanja, ali u svrhu prikazivanja osnove operete onakve kakva ona jest (uz doskočice i anakronizme te “štosova iz današnjeg vremena”).

“Šampanjac, frak, frizura, lepeza,… nešto lijepo”, ističe Lončar. Posebno oduševljenje prikazano je u kostimima, kojima su se “poklonili” apsolutno svi. Raskošni, senzacionalni, koloristički… mogli bismo reći, pomalo disneyevski. Uz sve to, igra svjetla dala je dodatnu ljepotu cijeloj opereti.

Ovo je možda prvi put da vidimo apsolutnu korelaciju u obliku senzacionalne suradnje glazbenog i dramskog ansabla. Svi sjajni!

Zvonimir Ivanović kao fantastičan Barun Mirko Zeta, Ivana Medić u ulozi Valencienne, Katarina Toplek Horvat kao Hanna Glawari, Igor Krišto u ulozi grofa Danila Danilowitscha; Matija Kačan u ulozi Vincomte Cascade, Karlo Miličević kao Raoul de st. Brioche, Davor Solanović kao Bogdanowitsch, Snježana Lakotić kao Sylviane, potom Predrag Stojić kao Kromow, Jana Pogrmilović u ulozi Olge, Sanja Toth kao Praskowia te Antonio Jakupčević kao Njegus. Izvrsni, svi redom. Glazbeno, scenski, jasno usmjereni prikaz “Vesele udovice” onako kako ona treba biti.

Bravo za ansambl koji je uživao izlazeći na pozornicu kao i za zbor i orkestar koji su pronijeli glazbeni motiv operetne melodijske sinteze.

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku pokazalo je kako je “Vesela udovica” nadvisila puno toga već postavljenog u osječkom teatru, bez lažne skromnosti, najavljući jednu novu briljantnu etapu koja dolazi.

Marina Ban, HRT Radio Osijek

Danas, 18. svibnja u 11 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održana je konferencija za novinare povodom premijere operete Vesela udovica, Franza Lehára.

Na konferenciji su govorili intendant HNK u Osijeku, Vladimir Ham, ravnatelj Opere, Ladislav Vrgoč, redatelj operete Vesela udovica, Damir Lončar, dirigent Vesele udovice, Krešimir Batinić te koreograf Dejan Jakovljević.

Intendant Ham započeo je konferenciju naglašavajući  zanimljivu činjenicu da je cijeli kreativni tim osječkog „podrijetla“  te da čestita ansamblu koji će, nada se, ovu operetu još dugo izvoditi pred osječkom publikom.

Zahvalio se kostimografu i scenografu, Nevenu Mihiću na raskošnoj i funkcionalnoj sceni te čarobnim kostimima, Vuku Ognjenoviću na podršci koreografu te Tomislavu Kobii na oblikovanju svjetla.

Ravnatelj Opere Vrgoč je izjavio ovom operetom HNK u Osijeku šalje poruku univerzalnih vrijednosti prema kojima se osječka publika trebala ravnati te kako se nada da se neće tražiti ulaznica više, već predstava više.

Redatelj Lončar rekao je kako je ovo prva predstava koju režira u HNK u Osijeku te da je suradnja bila ugodna i laka.

Maestro Batinić prvenstveno se zborovođi Slobodanu Cvetičaninu te korepetitorima Damiru Šenku i Igoru Valeriju kao i cijelom orkestru koji je i prije njegovog dolaska u Osijek bio odlično uvježban. Prvi put ravna orkestrom HNK u Osijeku te je kao i koreograf Jakovljević, oduševljen je atmosferom u kazalištu.

Premijera operete Vesela udovica, Franza Lehára bit će izvedena u petak, 19. svibnja 2023. u 20 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.

Postoje ljubavi, prisnosti i naklonosti koje graniče s magijskim, koje je racionalno gotovo nemoguće objasniti bez uplitanja čarolije rođene iz prvog pogleda, vibracija prvog takta. Jedan od tih čarobnih odnosa Osječanima je svakako onaj s Franzom Lehárom koji na nekim davnim kazališnim plakatima čak prisno postaje Franjo, Franjo Lehár.

Njegova Vesela udovica (Die lustige Witwe) tektonski je i temeljno obilježila Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku. Naime, trideset osam dana prije nego što će osječka nacionalna kazališna kuća otpočeti život u zgradi unutar koje djeluje i dan-danas, u trenutku dok kazališni ansambl pod vodstvom Nikole Andrića još djeluje u Varaždinu i Karlovcu, prije nego što će, 7. prosinca 1907. dobiti stalan dom na Županijskoj 9, Lechár je na repertoaru. U Varaždinu još aktivna osječka kazališna družina 29. listopada 1907., samo godinu i deset mjeseci nakon svjetske praizvedbe u Theatru an der Wien, izvodi operetu u tri čina, Veselu udovicu koja je s lakoćom opčinila sve poklonike operetnog žanra.

Zarazna čarolija  glazbeno-scenskog spektakla što ga ovaj „Puccini operete“ stvara možda se dijelom može objasniti  činjenicom da u službenim biografijama Fraza Lehára piše da je austrijski (austrougarski) skladatelj  mađarskog podrijetla rođen u Slovačkoj, iz čega se dade iščitati kako je činjenica da se rodio na obali Dunava, u slovačkom Komárnou (30. travnja 1870.), gdje u skladu kulturološkog prožimanja živi mađarski i slovački živalj izravno utjecala na njegov zavidan skladateljski opus u kojem počesto dominiraju melodije mađarske i slovačke pučke glazbe. Uz mjesto rođenja na Lehárova je životna nagnuća bez dvojbe djelovalo i obiteljsko okruženje, poglavito otac, vojni kapelnik i kompozitor, tako da maleni Franz počinje skladati već u dobi od šest godina. Nimalo začudno, poslije upisuje Praški konzervatorij na kojem studira violinu i glazbenu teoriju s namjerom da postane virtuoz na violini, no po utjecajem velikog Dvoržaka, talentirani student se naposljetku opredjeljuje za skladanje. Isprva je djelovao kao vojni dirigent u Lučenecu, Trstu, Puli, Beču i Budimpešti, a 1902. preuzima funkciju dirigenta bečkog Theater en der Wien. Nakon tog dirigetnskog iskustva se posvećuje isključivo skladanju. Sklada simfonijske pjesme, koncerte, marševe, kao i komornu glazbu, no svjetsku slavu mu donosi opereta kao žanr u kojemu je od samoga početka majstor. Njegove najpoznatije i najuspješnije operete, uz Veselu udovicu koja opravdano nadvisuje sve, su: Grof Luxemburg, Ciganska ljubav, Kneginja tanga, Paganini, Zemlja smiješka i druge. Savršeni majstor orkestracije, posvećen uvjerljivoj dramaturgiji, pedantan graditelj prpošnih glazbenih linija koji nikad nije pokleknuo pred izazovom jeftine lakrdije, čovjek koji je shvaćao srž operete u neprestanoj evoluciji.

Razmotre li se sve Lehárove biografske crtice, posve je zapravo razumljivo zašto je Osijek oduvijek bio njegov vjerni publikum, zašto je HNK u Osijeku od svojega osnutka do danas izvelo baš sve njegove operete. Vesela udovica tu zauzima posebno mjesto. Od premijere koja upriličena 29. listopada 1907. pod ravnanjem maestra Horáka, u režiji gospodina Liera, prpošno-politička pripovijest o gospođi udovi Hanni Glawari u Osijeku je do sad igrala još četiri puta. Premijera u režiji Damira Lončara, pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića/Filipa Pavišića koja održat će se 19. svibnja 2023. po mnogočemu je posebna. Uz činjenicu da Hanna osječkom pozornicom nije ni prošetala, ni na njoj zaplesala već šesnaest godina, ono što je svakako najzanimljivije jest činjenica da cijeli autorski tim čine Osječani, oni koji su titulu stanovnika grada na Dravi stekli rođenjem ili ostankom, ili i jednim i drugim: od dirigenta Krešimira Batinića i redatelja Damira Lončara, preko kostimografa i scenografa Nevena Mihića i koreografa Dejana Jakovljevića, do baletnog majstora Vuka Ognjenovića i oblikovatelja svjetla Tomislava Kobije.

U svakom slučaju: važno je i dobro što se Lehár vraća na scenu, na repertoar gdje mu je i mjesto.

Izvor: Telegram.hr

Pišu: Svetozar Rapajić^*

Ljubomir Stanojević

Sve do novijih vremena operete su izvođene u kazalištima posebno namijenjenim ovoj vrsti repertoara (kao što je bio Offenbachov Théâtre des Bouffes Parisiennes u Parizu, Theater an der Wien u Beču itd.), zatim u manjim opernim kućama, koje nisu osposobljene za veliki repertoar i u tzv. „drugim“ opernim kazalištima u velikim opernim centrima, koja njeguju lakši operni repertoar, ali i reprezentativne operete i mjuzikle (Opéra Comique u Parizu, Volksopera u Beču, Teatar Stanislavski-Nemirovič Dančenko u Moskvi).

U novije vrijeme, „Vesela udovica“ uspijeva prekoračiti ovaj prag, i može se vidjeti, uz druga vrhunska djela klasične operete (Offenbachova djela, „Šišmiš“) na scenama najprestižnijih opernih teatara, kao što su Metropolitan opera, Rimska opera, La Fenice u Veneciji, i Covent Garden u Londonu. Tako je velika Pariška opera u grandioznoj kazališnoj palači arhitekta Charlesa Garniera 31. prosinca 1997. godine premijerom „Vesele udovice“ dočekala Novu godinu, pozivajući publiku poslije predstave na bal, večeru i šampanjac, pripremljene u veličanstvenim foyerima, koji sami za sebe predstavljaju čarobni spektakl.

Iz: Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti 6-7, Beograd (2003.)

U OSJEČKOM HNK-u

U Osijeku, Lehárova je „Vesela udovica“ bio jedan od 12 naslova (3 glazbena, od čega 2 operete: druga bila je „Lijepa Galatea“ F. Suppéa) s kojima je novoutemeljeni HNK počeo (od 3.-31. listopada 1907.) svoju „uvježbavačku“ turneju u Varaždinu. „26.X. prikazana je Lehárova ‘Vesela udovica’ pred punom kućom čiji je uspjeh bio toliki da se morala ponoviti još tri puta“, navodi kazališni povjesnik D. Mucić. Naslovnu ulogu pjevala je Leposava Jovanović, a na posljednjoj predstavi u daljnjem gostovanju u Karlovcu (prije povratka – dolaska u Osijek) 3. prosinca 1907. gostovala je i pjevačica Irma Polak, članica zagrebačkog kazališta.

Uz tri varaždinske predstave i čak pet karlovačkih, u Osijeku je prvi put „Vesela udovica“ izvedena deset dana po otvaranju HNK, 17. prosinca 1907. Te sezone, 1907./08., odigrana je ukupno 31 put, a pored Osijeka vidjela ju je publika Vukovara, Sarajeva, Mostara, Travnika, Županje, Iloka, Donjeg Miholjca i Virovitice. Predstavom je ravnao kapelnik Vojtjeh Antun Horák, a režirao ju je František (Franjo) Lier (član prvog ansambla HNK, češki pjevač–komičar i režiser).

I sezone 1908./09. predstava je igrana u istoj postavi ukupno 20 puta. Sezona je ponovno počela u Varaždinu (4.IX.1908.), nastavila se u Osijeku, pa potom krenula na turneju: Dubrovnik, Sušak, Karlovac, Sisak, Nova Gradiška, Vinkovci, Zemun, Srijemska Mitrovica. Kuriozum teatralija: uz dubrovačko gostovanje stoji kratka zabilježba: „isfućkana!“, a na dvije (od tri) predstave na Sušaku ponovno je gostovala Irma Polak.

Sljedeća postava „Vesele udovice“ uslijedila je u sezoni 1936./37. (premijera 14.XI.1936.). Glazbenu postavu potpisuje dirigent Lav Mirski, a režiser je Đuka Trbuhović. Predstava se zadržala na izborniku tri sezone i, s iznimkom dvije predstave u Varaždinu (19. i 25. VI. 1938., za redovitih „osječkih sezona“ u tamošnjem teatru), izvođena je isključivo u Osijeku. Ukupno: 21 put.

Na sâmo Silvestrovo godine 1955. slijedi treća osječka postava „Vesele udovice“. Dirigent je Karlo Radinger, a režiser Ivan Marton. Scenografiju potpisuje Eduard Griner, koreografkinja je Argene Savin. U toj su postavi miljenici osječke operete: Regina Čanić u naslovnoj ulozi, Bogdan Jovičin, Eugen „Genčika“ Petrović, Božena Čubra, Almas Tudaković, Ivica Ladić, Đorđe Đorđević, Zorica Pintarić, Mirko Bulović. Predstava je igrana samo jednu sezonu i izvedena je 16 puta.

(nastavlja se)

*Autor (dijela) ovoga i protekla tri Prisjeta, o „Veseloj udovici“, profesor je emeritus s Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu; kazališni redatelj i teatrolog čije je područje zanimanja, među ostalim, i glazbeno kazalište.

Potpis ispod fotografije:

Prva osječka „Vesela udovica“, 1907.: Leposava Jovanović, u naslovnoj ulozi, i Zach pl. Zachov, u ulozi Danila/Danka

Arhiva HNK u Osijeku