Piše: Drago Hedl
Meka njujorška zima te 1969. godine vraća se u moje misli poput pjeva ptica u raspupalu proljetnu šumu. Zašto je u sjećanju ostao taj dan, ta neprirodno topla večer, šetnja središtem svijeta, u svjetlu i vrevi Broadwaya? Zašto pamtim sitnice, upravo nevjerojatne detalje, za koje vele da ih se čovjek prisjeća u munjevitom strujanju svijesti posljednjih otkucaja života?
Kada bi to imalo smisla, izrecitirao bih imena glumaca kojima smo te tople njujorške večeri razdragano pljeskali u oronulom gledalištu MAJESTIC teatra. Sjetio bih se reda i izlizanog broja sjedala na kojem sam sanjario te večeri, riječi one divne pjesme koju je rasipao GUSLAČ neobičnom mirnoćom sjedeći NA KROVU. Kada bi to imalo smisla, prisjetio bih se svega i možda se panično uplašio smrti jer je sjećanje toliko jasno, bistro kao zjenica oka kad nišani u preplašenu srnu zastalu na rubu šume.
Otkud takva moć, nadnaravna snaga svijesti? Razlog ne može biti toplina zimske noći, glazba ni svjetlo Broadwaya, onaj metež što melje i izbacuje vas na kraju ulice posve drugačijeg nego što ste bili na početku. Nije razlog ni poj guslača, ni pjesma zbora, ni lice djevojke koje sam tako jasno vidio kroz stakalca dvogleda iznajmljenog za 25 centi. Ni zveket ispuštene limenke coca-cole što je nekom nespretnom dječaku iskočila iz ruke poput klizave ribe i otkotrljala se niz uski hodnik i vijugave stepenice. Po čemu pamtim tu večer, te iznimne trenutke jasnih slika dobro zaštićene od zaborava u albumu sjećanja?
To su misli što naviru u valovima s pučine i ostavljaju čudan trag na pijesku što je gladak i ravan, obasjan niskim suncem. To su misli koje se javljaju iznenada, u nekoj dugoj šetnji, u rasponu između dva otkucaja srca, u slatkom buđenju iz vrelog sna. Misli su to što svježinom lahora prodiru po tijelu i raznose nemir, kopkaju i traže odgovor na pitanje koje će se šćućureno skrivati u nepreglednim stranicama mnogih knjiga događaja.
Ta meka njujorška zima 1969. što se vraća u misli, u valovima s pučine ostavljajući trag na pijesku, glatkom i ravnom, obasjanom mlakim suncem.
„Kazalište“, br. 135., 16.-28. veljače 1978.
Odabrao: Ljubomir Stanojević
Potpis ispod fotografije:
Novinar (i danas književnik) Drago Hedl… 1969. godine
Jučer, 10. siječnja u 10 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održana je konferencija za novinare povodom premijere interaktivne kaznenopravne drame u dva čina „Teror“ Ferdinanda von Schiracha u koprodukciji s Hrvatskim kazalištem Pečuh. Ova scena u sceni premijerno će biti izvedena danas, 11. siječnja u 19 sati. U četvrtak 12. siječnja, nakon druge izvedbe, održat će se okrugli stol na kojemu će, uz glumce i moderatoricu, sudjelovati izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku, dr.sc. Zvonimir Jelinić s kojim ćemo razgovarati o širokoj temi vrijednosti i važnosti ljudskog života koja pod svoje skute povlači ne samo moral, nego pravo i filozofiju. Izuzetno zanimljiva rasprava/razgovor sa zanimljivim, svestranim sugovornikom.
Na konferenciji su govorili: Dražena Vrselja, intendantica HNK u Osijeku, Miroslav Čabraja, ravnatelj Drame, Slaven Vidaković, ravnatelj Hrvatskog kazališta Pečuh, Ivan Funk, redatelj predstave, Zvonimir Jelinić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku te glumci Armin Ćatić, Petra Bernarda Blašković, Antonija Pintarić, Dejan Fajfer, Tatjana Bertok i Goran Smoljanović.
Intendantica Dražena Vrselja započela je konferenciju s riječima zahvale cijelom autorskom timu i izrazila je veliko zadovoljstvo što se ova koprodukcija dogodila. Smatra kako je ova predstava pravi biser te kako će je publika izvrsno prihvatiti jer se radi o formi kakva nije igrala na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Ravnatelj Hrvatskog kazališta Pečuh, Slaven Vidaković također se zahvalio na prihvaćanju ideje o koprodukciji ova dva kazališta te je imao samo riječi hvale za kompletan ansambl predstave. Kazalište u Pečuhu svoj je rad započelo s predstavom HNK u Osijeku te je želja bila da 30 godina djelovanja obilježe isto tako s predstavom osječkog kazališta. Premijerom ove drame obilježili su ovu veliku obljetnicu i učvrstili suradnju naših kazališta.
Glumci koji će večeras stati pred osječku publiku, osvrnuli su se na rad i stvaranje predstave, na izazove koje ovaj vrhunski napisan tekst nosi sa sobom, na moralne dvojbe i emocije koje situacija budi u svakom od njih.
Profesor Zvonimir Jelinić kratko je prokomentirao temu te najavio svakako zanimljivu raspravu na okruglom stolu nakon druge izvedbe „Terora“.
Premijera večeras u 19 sati na pozornici HNK u Osijeku.
Kritika komične opere “Ljubavni napitak” Olge Vujović objavljena je danas, 10. siječnja na internetskoj stranici Kritikaz.
Kritiku možete pročitati u nastavku ili klikom na poveznicu.
Glazbeni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku najčešće povezujemo s operetama, no u zadnje se vrijeme sve češće mogu vidjeti opere pa je ubrzo nakon dramske uslijedila premijera opere Gaetana Donizettija Ljubavni napitak u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Mladena Tutavca (25. 11.2022.).
Ova komična opera počinje patnjama siromašnog, naivnog seljaka Nemorina jer mu lijepa, imućna i učena Adina ne uzvraća ljubav. Međutim, u selo dolazi (nadri)liječnik Dulcamara koji među čudotvornim lijekovima ima i ljubavni napitak pa ga Nemorino pun nade kupuje. Napitak je zapravo loše vino i jedini mu je učinak da opije Nemorina. Vidjevši to, Adina prihvaća udvaranje samodopadnog narednika Belcorea i odlučuje se udati za njega. Nemorino zaključuje da se Adina nije u njega zaljubila jer nije popio dovoljno napitka i sklapa vojni ugovor kako bi dobivenim novcem kupio dodatnu bočicu i tako osvojio Adinu. Saznavši da je Nemorino nakon stričeve smrti postao bogati nasljednik, mlade seljanke ga počinju salijetati što on pripisuje djelovanju napitka… Adina uočava koliko je Nemorino bezazlen i odjednom spoznaje da i ona njega voli, otkupljuje njegov vojni ugovor, napušta Belcorea (koji nije previše potresen i udvara se Gianetti) i prihvaća istinsku ljubav. I tako, iako ljubavni (vinski) napitak nije bio čudotvoran, ipak je bio djelotvoran!
Donizetti (1797.-1848.) je ovu operu skladao za dva tjedna jer je odbio prijedlog impresarija milanskog kazališta Canobbiana da „doradi neku svoju staru, na sceni nerealiziranu partituru i pripremi je za izvedbu“ (Ivana Šojat u programskoj knjižici), koji je trebao novo djelo u kratkom vremenu. Libreto je napisao Felice Romani nadahnut komedijom Napitak (Le Philtre) francuskog autora Eugenea Scribea (libreto za operu Daniela Aubera premijerno izvedenu 1831.), promijenivši imena likova i naslov u Ljubavni napitak (L’elisir d’amore, premijera 1832.).
Osječka predstava igra u dvije postave, a prvu su večer nastupili Kristian Marušić (Nemorino), Vesna Djurković (Adina), Robert Adamček (Belcore), Berislav Puškarić (Dulcamara) i Ivana Medić (Gianetta) uz zbor, baletni ansambl i orkestar HNK u Osijeku. Budući da se radi o vrlo melodioznoj operi (osim najpoznatije, tugaljive arije Una furtiva lagrima (Jedna potajna suza) cijelo djelo, mada pjevački zahtjevno, odiše „lepršavim“ tonom) dobro je da su glasovi „ugodni“ i izvođači primjereni, a to je gornji odabir potpuno ispunio – kako vokalno tako i vizualno (što se rado u operama zanemaruje).
Mirjana Zagorec je kreirala izuzetne kostime, pomno prateći karaktere (napadno karirano odijelo šarlatana, jednostavna odjeća Nemorina, decentne Adinine haljine) i odražavajući duh sredine prošlog stoljeća klasičnim krojem haljina zboristica (mnogim se gledateljicama oteo uzdah!). Pomalo me iznenadila scena (Sheron Pimpi-Steiner i Ivana Živković) s visećim okvirima i projekcijama neba, a objašnjenje da se posegnulo za Magrittom i nadrealizmom nije mi blisko, jer mi se sve u ovoj operi čini itekako realističko (što komika ne umanjuje): očijukanje, naivnost, društvene razlike, prevara i – trijumf ljubavi (bajkovito, mada moguće). Duhovita su bila neka rješenja poput korištenja okretne bine (rund bine) ili upotreba „fiće“ kao prijevoza za samodopadnog Dulcamara. Vječni problem statičnog zbora ovdje je uspješno savladan (Maja Huber), mada se koji put malo pretjeralo (višestruko ustajanje i sjedanje), dok je Tomislav Kobia dizajnom svjetla naglašavao „unutarnje“ promjene likova.
Komična opera „Ljubavni napitak“ pojavila se u „dobar čas“ da razgali publiku umornu od svakodnevnih tegoba, a petero pjevača su prava „moćna gomilica“.
U četvrtak, 12. siječnja 2023., nakon izvedbe Terora održat će se okrugli stol na kojemu će, uz glumce i moderatoricu, sudjelovati izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku, dr.sc. Zvonimir Jelinić s kojim ćemo razgovarati o širokoj temi vrijednosti i važnosti ljudskog života koja pod svoje skute povlači ne samo moral, nego pravo i filozofiju. Izuzetno zanimljiva rasprava/razgovor sa zanimljivim, svestranim sugovornikom.
Draga publiko,
u prilogu se nalazi mjesečni letak siječanj 2023.